Možda sa mnom nešto nije u redu, ali ja ipak osjećam suosjećanje spram onoga mladića koji se osramotio na 'Potjeri' (da, suosjećam s njim iako se radi o članu stranke koju prezirem, članu HDZ-a, prema navodima Jutarnjeg lista čak rizničaru Mladeži HDZ-a iz Čazme) - mislim da je strašno kako ga mediji nakon nastupa u 'Potjeri' cipelare a naročito su strašni komentari na internetu u kojima se mnogi upravo sadistički iživljavaju na tom studentu.

Također, pitam se da li možda nije nešto u redu sa mnom ako mislim da je strašan način na koji se Jutarnji list odnosi spram toga mladića, naslovivši tekst o njemu "Najantipatičniji natjecatelj kviza Potjera". On ipak ima samo 22 godine i je li itko u Jutarnjem listu razmislio o mogućoj traumi koju bi tom mladiću takav napis u novinama mogao prouzročiti?

Dragi Lastane, je li moguće da je moje suosjećanje pokazatelj da nešto nije u redu sa mnom?

Jer, čini mi se da suosjećanjem zbog takva nehumanog, sadističkog odnosa medija i komentatora na internetu spram tog mladića 'odskačem' , i pitam se da li bih se zbog takvog vlastitog 'odskakanja' (uslijed suosjećanja s drugim) osobno trebao zabrinuti - treba li meni pomoć ili ipak društvo koje uživa u takvom mrcvarenju drugoga treba izlječenje a ne ja?

Gledajući njegov nastup na kvizu ja sam automatski osjetio suosjećanje, sigurno nije ugodno tako se javno osramotiti i suosjećanje spram tog mladića bi ipak trebala biti prirodna reakcija. Ali, čini se da to ipak nije tako, čini mi se da je u današnjem društvu prirodno da se osjeti poriv za dodatnim cipelarenjem onoga tko je već na podu, a da je suosjećanje zapravo iščezlo iz našeg društva.

Nešto o tome već sam svojedobno napisao na portalu Lupiga.com, tko ima volje nek čita ovdje : http://www.lupiga.com/vijesti/o-ponizavanju-danas-je-covjek-covjeku-uistinu-vuk