Roman Esther Waters (1894) najvažnije je i najpoznatije djelo klasika irske književnosti Georgea Moorea, koje je odmah po objavljivanju postiglo velik uspjeh.
Radnja se odvija u drugoj polovici 19. stoljeća, od ranih 1870-ih, i prenosi životnu priču glavne junakinje, mlade i pobožne žene iz siromašne radničke obitelji koja dobiva posao kao služavka kod imućne obitelji. Jedan od zaposlenika na imanju zavede je i, nakon što ona s njim zatrudni, ostavi je, a ona, unatoč svim unutarnjim i vanjskim otporima i nepovoljnim okolnostima, odluči podići dijete kao samohrana majka. Moore prati nastojanja mlade majke da osigura egzistenciju sebi i svome sinu Jacku, probleme s kojima se suočava zbog uvriježenih stavova prema samohranim majkama: otpuštaju je s namještenja kad doznaju za dijete, smatrajući je "ženom lakog morala". Nakon neuspjelog braka, koji je propao zbog rizičnih poslova poočima njezina djeteta, Esther Waters naposljetku se vraća na imanje gdje je priča započela. Na samom kraju ondje joj se pridružuje njezin već odrasli sin...
Moore se, dakle, usredotočuje na život nižih slojeva, i to na način neuobičajen za svoje doba. Iako u svome naturalističkom pristupu ništa ne uljepšava i ne zazire od oslikavanja uskogrudnosti, sebičnosti i zlobe, kroz karakterizaciju glavne junakinje provijava vjera u snagu ljudskog duha.

Esther Waters ulazi u skupinu viktorijanskih romana koji opisuju život "posrnule žene". U tome kao i u svojim drugim djelima Moore je bio ispred uvriježenih koncepcija svoga vremena, kao pripadnik naraštaja koji je promaknuo dominantno liberalan, nekonformistički svjetonazor moderne. Zahvaljujući tome njegova su djela ostala aktualna desetljećima nakon prvotnog objavljivanja. Što se tiče romana Esther Waters, potvrda je te tvrdnje činjenica da je adaptiran za kazalište, a 1948. godine poslužio je kao predložak za igrani film s Kathleen Ryan i Dirkom Bogardeom u glavnim ulogama, a 1964. i 1977. za televizijske serije.

George Moore (1852-1933), jedan od najvažnijih irskih književnika s prijelaza 19. u 20. stoljeće, pisao je romane, kratke priče, pjesme, književne i umjetničke kritike i drame. Po svojoj naturalističkoj orijentaciji bio je jedan od prvih autora engleskoga govornog područja koji je usvojio postupak francuskih realista; na njega je ponajviše utjecao opus Émilea Zole. On je pak osjetno utjecao na Jamesa Joycea i često ga se, premda se njegova djela smještaju izvan glavne struje i irske i britanske književnosti, smatra prvim velikim modernim irskim romanopiscem.

Roman je objavljen uz potporu Kulturnog programa Europske komisije.