Roman koji je sablaznio Saudijsku Arabiju, često nazivan saudijskom inačicom 'Seksa i grada', priča je o četiri mlade djevojke čiji život određuju dva sasvim suprotna utjecaja - tradicionalizam njihove zemlje i odgoja te fenomen globalnih trendova.

U svom hrabrom prvijencu, Rajaa Alsanea otkriva društvene i ljubavne problema četiriju djevojaka iz društvene elite u saudijskom gradu Riyadu. Svaki petak nakon molitava, anonimna mlada žena šalje e-mailove čitateljima koji su se prijavili na listu primatelja. U pedeset e-mailova tijekom više od godinu dana, pripovjedačica poput Šeherezade malo-pomalo raskriva tragikomičnu realnost malene grupe prijateljica – Kamre, Michelle, Sadime i Lamis – koje raspravljaju o svojim ljubavnim životima, profesionalnim uspjesima i malim i velikim pobunama protiv kulturne tradicije kojoj pripadaju.
Djevojke iz Riyadha s jedne strane žive sasvim običnim, modernim životom – imaju najnovije modele mobilnih telefona, žude za naočalama marke Dior, no, s druge strane nije im dopušteno susretati se s muškarcima ili ići u kino bez pratnje rođaka. Ipak, djevojke na različite načine uspijevaju mimoilaziti zabrane...

Religiozni ekstremisti ovaj su roman proglasili blasfemičnim te pozvali da se zabrani njegovo objavljivanje. No većina arapske čitateljske publike ipak ga je prihvatila kao vjerodostojan prikaz zbivanja u društvu koje se zasniva na poštivanju stoljetne tradicije i čija je pravila teško povezati sa suvremenim zapadnim svijetom. Neki arapski kritičari 'Djevojke iz Riyada' nazivaju „prvim modernim arapskim romanom“.

'Djevojke iz Riyadha', iako je u Saudijskoj Arabiji prvotno zabranjen, roman koji je podigao veliku prašinu i potaknuo mnoge rasprave, tužbe, pa čak i prosvjede, postao je apsolutni bestseler na Srednjem Istoku, a sad i na Zapadu. U vrijeme zabrane, knjiga se čak prodavala ilegalno. Teme kojima se autorica bavi, poput homoseksualizma, predbračnih romansi i konzumacije alkohola, zgrozile su tradicionaliste Saudijske Arabije, ali i zaintrigirale saudijske muškarce koji su zapravo željeli saznati više o životima djevojaka u njihovoj zemlji - djevojaka koje su bile toliko blizu, ali ipak toliko skrivene. Knjiga je prevedena na više od 18 jezika (engleski, njemački, nizozemski, švedski…), a arapske novine javljaju kako je i jedna libanonska TV postaja ponudila otkupiti prava za film.