Baš je zgodno kako redakcija 'Večernjeg lista' u Natječaju za kratku priču objavljuje i pripovijetke duže od 9000 znakova, što se izravno kosi s propozicijama natječaja prema kojima priča ne smije imati više od navedenog broja. Recimo danas objavljena priča ih ima 10 933.

Nadalje priča:
br. 7 Amira Bukvića ima 12 589 znakova.
br. 14 Sandre Rončević ima 11 741 znakova;
br. 19 Tomislava Ribića ima 9 645 znakova;
br. 25 Davora Mojaša ima 11 424 znakova;
br. 26 Predraga Crnkovića ima 10 788 znakova;
br. 33 Stjepana Tomaša ima 9 386 znakova.

Recite, poštovana redakcijo, smatrate li ostale natjecatelje idiotima?

Ili je samo posrijedi šlamperaj kad uz to objavljujete i priče koje su već prethodno objavljene u drugim medijima, što se također kosi s propozicijama vašeg natječaja.
Pripovijetka Sanjina Ivandića, Zyprexa i ostale nuspojave, objavljena je 2007. u časopisu Književna Rijeka, br. 4. Pripovijetka Andrije Škare, Haljina, objavljena je već u Knjigomatu 2004.

Kako vas nije sram tako tretirati ostale sudionike Natječaja?

Loredan Zmajić