Renata Punčec blagajnica je na željezničkoj stanici, Mina Šafranek Tojaga pomoćna saldakontistica, Valentina Vali Deronja referentica općih poslova u prijevremenoj mirovini, Ines Hudoba Guvo asistentica na fakultetu i prevoditeljica, a Mariola Mutevelija Ćaće konceptualnoinstalacijskovideo umjetnica, no naizgledna raznolikost njihovih profesionalnih odabira, pa i pretpostavljiva intelektualnoumjetnička predestiniranost za emancipatorske projekte kakva krasi dvije posljednje spomenute, skriva ovdje srodni srednjoslojnosrednjoklasni humus na kojem se plode i razvijaju jezični hibridi i metastaze koji su glavni Mujičićev humorni movens. Množe se tu neslućeni spojevi dijalekta i frazeoloških krhotina koje u polusvjesni rječnik, gramatiku i «diskurs» likova dospijevaju iz raštrkanih i dehijerarhiziranih svjetova obiteljskih navada, poslovnih nesuglasica i prisila, poluprožvakane ili ne sasvim probavljene lektire te dnevno konzumiranih medija, a da ipak svaka od govornica od svega uspijeva nekako smiješati svoj idiolekt, pa s njime i, barem kada je u pitanju 'Nauk od žena', ono što je dramaturški presudno određuje, tvoreći od nje prepoznatljivo pojedinačni izdanak kulturnopovijesnog raslinja, jedinstveni diskurzivni konglomerat ljepljivih jezičnih «znakova vremena».
(Lada Čale Feldman u Pogovoru)

*****

Tahir Mujičić rođen 1947. godine u Zagrebu, diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (komparativna književnost/slavistika). Radio kao urednik u Vjesniku (VPA), umjetnički ravnatelj ZeKaeMa, pomoćnik direktora u AGM-u, direktor produkcije i glavni urednik Egmonta Hrvatska te pomoćnik direktora u Zagreb filmu. S prijateljima i suradnicima utemeljio i suutemeljio: kazališnu družinu Malik Tintilinić (1971.), Glumačku družinu Histrion (1975.), Lutkarski erotsko-sadistički cabaret MManipuli (1985.), Hrvatski oslobodilački cabaret «adHoc» (1991.), «Kajundkaj-Teatar za po doma» (1995.) i kazalište»UHLOD» u Starom Gradu na Hvaru (2005.), kulturološku udrugu hrvatsko-mađarskog prijateljstva «Csopor(t) horda». Suautor multimedijskog projekta «UdbinArt 95». Bio umjetnički savjetnik Dječjeg kazališta u Osijeku i umjetnički ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka. Objavljivao kazališnu kritiku, oglede, poeziju, kraću prozu, prevodio s engleskog i njemačkog, piše scenarije za TV-serije, film, Tv-drame i radio-igre. Režira najčešće u lutkarskim kazalištima, stvara lutke, bavi se kostimografijom i scenografijom, ilustracijom i designom, crtanim filmom i stripom.
Kazalištem se profesionalno bavi od 1970.godine. Sa Senkerom i Škrabeom napisao je 17 kazališnih tekstova, s Igorom Mrduljašem 3 kazališna programa, s Borisom Senkerom 6 tekstova te samostalno tekstove Cactus Story, Robotarnica, Gradovanje, Tamo nekakva bajka, Sedam kozlini, Vela priča o mićeg Morčića, a svi su izvedeni u kazalištima za djecu. Dobitnik je brojnih nagrada.
Autor je i koautor dramskih knjiga: «Porod od tmine», «3 jada», «3stare krame», «Dvokrležje», «Mađarski trodram», «ad Hoc», «Kavehaz Torzo i A kadet» te autor objavljenih knjiga poezije.