George Sand :
Intimni dnevnik i drugi autobiografski tekstovi

Odabrala i s francuskoga prevela Marija Paprašarovski

Izdavač : Hrvatsko filološko društvo i Disput
Biblioteka Na tragu klasika

Ona je imala dvadeset i devet godina i već je bila slavna, priznata spisateljica koja se uzdržavala svojim perom. Njemu su bile dvadeset i tri i bio je mlad pjesnik koji mnogo obećava. Premda je i sama već u početku njihova poznanstva ustvrdila kako su odveć različiti a da bi mogli biti zajedno, ljubav se rodila. I tako su 12. prosinca 1833. George Sand i Alfred de Musset zajedno krenuli put Venecije – čime je otpočela jedna od najromantičnijih ljubavnih priča 19. stoljeća.
Hotel Danieli bio je poprištem pustolovine mletačkih ljubavnika, o kojoj su poslije pisali drugi književnici (Paul de Musset, Louise Colet, Spoelberch de Lovenjoul, Paul Mariéton, Marice Donnay, Anatole Feugčre). Nije idila žarke ljubavi dugo potrajala jer je prvo nju bolest bacila u postelju, na što je razmaženi dandy neprimjereno reagirao, davši se u potragu za drugima ženama i prodavačicama ljubavi. U svađi je George nazvao "utjelovljenjem dosade, sanjalicom, smiješnom ženom, redovnicom". I još gore od toga, kazao je: "Žao mi je, George, to je bila greška, ne volim te." Premda je bila povrijeđena i ranjena, odgovorila mu je: "Nema više ljubavi među nama, a zapravo je nikada nije ni bilo." Potom je on pao u postelju, ali ona je njega predano njegovala, olakšavši si posao sa šarmantnim venecijanskim liječnikom…
I premda su prekidali i mirili se nekoliko puta, nisu se razumjeli. No, venecijanska ljubavna priča mnogo je zamršenija i trajno je utjecala na mladoga pjesnika, a bogme je i inače vedroj, staloženoj radoholičarki Sandovoj zadala mnogo boli. Tako su nastale stranice njezina Intimnog dnevnika na kojima iskreno, čuvstveno, poetično opisuje svoje duševne boli zbog slomljena srca. Svi ljubavnici svijeta svih vremena jednako pate – sa Sandovom. Stoga je njezin dnevnik posve suvremeno štivo.

Književna karijera Aurore Dudevant počela je 1831. kada je stila u Pariz, ostavivši muža i brak u koji se razočarala. Rođena spisateljica, brzo se probila – iako je prvim knjigama šokirala i kritiku i čitateljstvo. Pod pseudonimom George Sand pisala je za novine, ali ubrzo počinje pisati i proze, da bi već s prvim romanom stekla slavu i novčanu neovisnost. Pisala je gotovo pola stoljeća, svaki dan, bez iznimke, barem desetak stranica. No, čini se kako su je ponekad bolje pamtili po njezinim ljubavnim dogodovštinama, tada neprimjerenu društvenom ponašanju, buntovništvu, pa možda i feminizmu. Odijevala se kao muškarac jer je držala kako je ta moda praktičnija. Ošišala se kratko, pušila cigare i bila prilično slobodoumna.

A kakva je bila u teškim životnim situacijama razvidno je i iz neobična, nadasve zanimljivog i poučnog teksta Zima na Majorci, koji je s jedne strane može žanrovski odrediti kao putopisna proza, ali zapravo ima mnoge elemente autobiografskog zapisa, fikcionaliziranja biografije, poetskog pomaka u njezinu djelu. Upravo je taj odabir Marije Paprašarovski u svezak neprevedenih djela Sandove, pun pogodak. Zbog prve verzije tog teksta su je napadali (jer se nije osobito lijepo izrazila o domaćem stanovništvu, a i mnoge je druge pogodila u slabo mjesto), ali u njemu je sažela mnogo od svoga svjetonazora, životne žilavosti, odnosa spram drugih (u ovom slučaju primjerice Chopina – kojeg štiti promjenom imena i izbjegavanjem spolnog određenja), velikodušnosti i spisateljske umješnosti (pa i kad svoj tekst posve suvremeno dopunjuje tuđim citatima).

O raznolikosti izbora, ali i rasponu pera i imaginacije George Sand, govori tako i Zimska priča o mladenačkoj zgodi u vrijeme karnevala, dok Svakidašnji razgovori vrckavo opisuju društveni život i njegove likove onoga doba.
I na kraju, imamo sliku zrele žene, politički opredijeljene u doba društvenih previranja, koja je stekla spokoj mudrosti i golemo životno iskustvo, koja voli svoju obitelj, ali ne zanemaruje sebe, a osobito ne svoj poziv i svakodnevno pisanje.
Jadranka Pintarić, urednica izdanja