Povijest ljepote
subota , 30.10.2004.
Upravo je iz tiska, u izdanju zagrebačkog Hena com-a izašla knjiga Povijest ljepote, talijanskog teoretičara i književnika Umberta Eca
O knjizi izdavač veli ovo:
Iako ilustrirana sa stotinjak remek-djela svih vremena, ova knjiga nije povijest umjetnosti. Slike, kao i bogata antologija tekstova, od Pitagore do naših dana, služe za rekonstruiranje različitih ideja Ljepote do kojih se dolazilo i o kojima se raspravljalo od antičke Grčke do danas. Knjiga ilustrira raznolikost načina na koje se poimala Ljepota prirode, cvijeća, životinja, ljudskih i nebeskih tijela, matematičkih odnosa, svjetla, dragoga kamenja, odjeće, Boga i đavla.
Iako su do nas stigli tek tekstovi filozofa, pisaca, znanstvenika, mistika ili teologa, te svjedočanstva umjetnika, uz pomoć ovih dokumenata mogu se rekonstruirati i načini na koje su Ljepotu osjećali najniži slojevi i odbačeni ljudi, odnosno ljudi s ulice svih vremena. Također, može se steći i uvid o tome kako su se drugačiji koncepti Ljepote sukobljavali ne samo u različitim razdobljima, nego, ponekad, i unutar iste kulture.
Na čitateljima je da, listajući stranice ove knjige, odluče je li Ljepota u raznolikosti svojih pojava zadržavala i neka stalna obilježja.
A o Ljepoti svoje su rekli i :
Plotin
"Zapravo, nema izvornije Ljepote od mudrosti koju kod nekoga zatječemo i volimo, čak i kada mu je lice ružno, te - uopće ne promatrajući njegov vanjski izgled - tražimo njegovu unutarnju Ljepotu".
Guillaume de Conches
"Ljepota svijeta je sve ono što se javlja u pojedinim elementima, kao što su zvijezde na nebu, ptice u zraku, ribe u vodi, ljudi na zemlji."
David Hume
"Očigledan razlog zbog kojega mnogi nemaju prikladan osjećaj prema Ljepoti jest nedostatak istančanosti mašte potrebne za osjetljivost prema najtankoćutnijim emocijama. Svatko misli da posjeduje tu istančanost, svatko o njoj govori i htio bi prema njoj urediti svaki tip ukusa ili osjećaja".
Victor Hugo
"Smrt su i Ljepota dvije stvari jake što u sebi nose mrak i plavet sjajnu; sestre su, jednako plodne i opake, istu zagonetku kriju, istu tajnu".
John Keats
“Ljepota je istina, istina Ljepota” - to sve što znaš je, i što trebaš znati".
Charles Baudelaire
"Lijepo je uvijek bizarno. Ne želim time reći da je namjerno, hladno bizarno, jer bi u tom slučaju bilo čudovištem koje izlazi iz životnoga kolosijeka. Kažem da uvijek sadrži ponešto od bizarnosti, što ga čini posebno Lijepim".
O autoru:
Umberto Eco rođen je u Alessandriji 1932. godine.
Redovni je profesor semiotike te predsjednik Više škole humanističkih studija pri Sveučilištu u Bologni.
Od teorijskih djela najpoznatija su mu: Otvoreno djelo (1962.), Odsutna struktura (1968.), Traktat opće semiotike (1975.), Lector in fabula (1979.), Semiotika i filozofija jezika (1984.), Granice tumačenja (1990.), U potrazi za savršenim jezikom (1993.), Šest šetnji pripovjednim šumama (1994.), Kant i čudnovati kljunaš (1997.),
O književnosti (2002.).
Među njegovim zbirkama nalaze se: Sićušni dnevnik (1963.), Drugi sićušni dnevnik (1990.) koji sadrži prvu antologiju Minervinih omotnica, Pet moralnih zapisa (1997.), Minervina omotnica (2000.)...
Godine 1980. objavljuje Ime ruže (Premio Strega 1981.), svoj prvi roman, nakon kojega slijede Foucaultovo njihalo (1988.), Otok prethodnoga dana (1994.), Baudolino (2000.) te Tajanstveni žar kraljice Loane (2004.).
komentiraj (0) * ispiši * #