Boris Beck : Labirint pod našim nogama


Jednom godišnje Čistoća skuplja u mojem kvartu glomazni otpad. Dva mjeseca prije toga dana pojave se tu i tamo kreveti, WC školjke, televizori i slomljena prozorska stakla. Jednom se mojem susjedu dogodio peh da je uz njegovu kuću ostavljen prvi takav krupni otpadak; on je magnetskom privlačnošću privukao ostalo smeće i kuća je mojega susjeda uskoro bila okružena smećem drugih susjeda. Usmrđena piramida tik uz njegovu ogradu bila je visoka skoro kao kuća, a na kraju mu je bager morao probiti put do ulaznih vrata. Ali ljudi jednostavno nisu imali milosti – bacali su smeće na tog čovjeka dok nije pod njim posve nestao.
Taj bi prizor užasnuo Freuda: pomisao na Shakespearea kako prazni kahlicu kroz prozor ili na Kralja Sunca kako na njoj sjedi znatno mu je umanjivala estetski užitak u Hamletu i stilskom pokućstvu. Za Freuda je kultura bila nespojiva s prljavštinom – prljavci ne uklanjaju svoj izmet i tako vrijeđaju druge ljude, a kulturni ekskremente, elemente “organskog potiskivanja”, otklanjaju. Pa ako je kultura sustav otklanjanja tjelesnih viškova, kanalizacija je njezin vrhunac.
Gaj Plinije Sekundo Stariji u Prirodoslovlju, a za citat i njegov prijevod dužan sam Nevenu Jovanoviću, zadivljeno opisuje Rim kao lebdeći grad ispod kojeg teče sedam rijeka koje "obrušavajući se poput bujice primorane su sve grabiti, odnositi; pojačane obiljem padalina tresu dno i strane kanala; ponekad moraju primiti povratni plimni val Tibera, unutra se hrvaju bujice suprotnih smjerova, pa ipak se čvrsta gradnja neumorno odupire. Odozgo vuku teške terete, a šuplja konstrukcija odolijeva; udaraju je zgrade koje se ruše same ili ih razaraju požari, tlo drmaju zemljotresi" – no neuništiva je i još služi svrsi, čak od Tarkvinija Priska koji ju je dao izgraditi.
Bogati narodi imaju kanalizaciju, a siromašni je nemaju. I u Zagrebu bogati imaju kanalizaciju, a siromašni je nemaju. Tjelesni su se viškovi valjali ulicama i trgovima Zapada do jučer: Jim Olsztynski bilježi da je 1859. Temza, otvorena kanalizacija, tako smrdjela da je Parlament ljeti prekinuo rad. Četverodnevna je oluja 1885. uzrokovala izlijevanje kanalizacije u jezero Michigen zbog čega je u Bostonu umrlo 75.000 ljudi. Nije čudo da su političari oduvijek prikrivali broj mrtvih u epidemijama radi svojeg boljeg imidža – za to je vrijeme svako drugo dijete umiralo zbog loše vode, a zbog toga je umro i jedan od najboljih hrvatskih pisaca 19. stoljeća, Antun Nemčić. Dvadeseto stoljeće nije udvostručilo očekivanu životnu dob bogatima zahvaljujući liječnicima, nego, kako kaže Lewis Thomas, zahvaljujući vodoinstalaterima i inženjerima. Južna Amerika, Afrika i Azija zakinute su za tu blagodat.
Kanalizacija je, kao i Internet, bez središta i simetrije. Za Nebojšu Jovanovića ona je stoga odlična metafora nesvjesnog. Rugajući se kritičarima koji uvijek u umjetničkim djelima traže rad nesvjesnog, onima koji u modernoj umjetnosti vide obično sranje ili kupcima koji uživaju da im važni slikari vise po zidovima i čame po trezorima, Piero Manzoni zapakirao je 1961. u 90 konzervi uncu svojega izmeta, konzerve numerirao i potpisao te procijenio na vrijednost unce zlata po dnevnoj cijeni. Podcijenio ih je. Jedna je od njih na aukciji u Sotheby'su prodana za 200.000 funti, 100 puta skuplje od zlata. Belgijanac Wim Delvoye sprdnju je potjerao do kraja. Napravio je stroj koji simulira ljudski probavni sustav u koji unajmljeni vrhunski kuhar ubacuje delikatese. Shit machine ih miksa, miješa s vodom, kiselinom i enzimima. Nakon dva dana iz stroja izlazi tvar boje i mirisa vrlo slična ljudskom izmetu. Proizvodi se pakiraju, potpisuju kao multipl objet d'art i prodaju po tisuću dolara. Izgleda da je kultura našla supstituciju i za najprirodnije ljudske funkcije.
Kad sam bio mali, često se govorilo o smetlištu povijesti. Rimski car Antonin Heliogabal bio je prvi za kojega znam da mu se to dogodilo – pobunjeni su vojnici bacili njegovo truplo u kanalizaciju, ali je isplivalo. Cijela je istočna Europa nakon sloma SSSR-a izgledala kao veliko govno, neželjeni otpadak i Istoka i Zapada. Ono što se nekad zvalo Treći svijet potpuno je isključeno iz Civilizacije – pola će svjetskog stanovništva uskoro živjeti u slamovima, u smeću i doslovno od smeća. No kanalizacija se prelijeva i vraća, otpadne vode mogu ući u vodovod. Istok i Jug isporučuje žene, djecu i muškarce za radnike, sluge i robove. Unaprijed su prekriženi. Nisu imale sreće s mjestom rođenja. Kao i moj susjed kojemu je jednog predvečerja, onako usput, netko ostavio porculansku školjku uz ulazna vrata.

(tekst je iz knjige Mrtvaci pod poplunom Borisa Becka koju je upravo izdao Jesenski i Turk)