utorak, 27.02.2007.
Starija seka je najbolja na svijetu :)
Kad gledam unazad i pokušavam se sjetiti koje mi je razdoblje mog života najljepše, ne pada mi na pamet srednja škola nego osnovna...od 1-4 razreda. Ta prijateljstva i igru ništa ne može zamjeniti.
Imali smo tada još "drugaricu" koja je bila sve samo ne u pravom smislu "drugarica" jer smo nastavu (kaže mi mama) imali 20 min a svaki odmor nam je bio veliki odmor. Drugarica je za to vrijeme pila kavu i pušila (pokoj joj duši...umrla je prije par godina). Igralište nam je bila jedna livada iza škole, imali smo 4 ljuljačke i neki strgani vrtuljak. Na kraju te livade bio je potok (mislim i još je danas tamo 
) i ona je uvjek bio zarašten i grozan...ali ne i nama...mi smo si složili tamo skrovište i igrali se. Složili smo čak i most da možemo preko na drugu livadu....podjelili bi se na klanove i počeli igru...znam da smo imali kraljeve, prinčeve, lopove a ponekad je i rat izbio :))
Djetinjstvo sam provela na selu...i dan danas mislim da najljepše provedu djetinjstovo djeca odrasla na selu...takve igre se ne mogu igrati u gradu, posebno oni koji žive u zgradi. Mi smo radili "kućice"...s ciglama ili nekim granama, zagradili bi jedan dio u dvorištu ili livadi i složili svoju "kućicu", mami bi krali posudice, tanjure, žlice, ulje, sol, itd. Na vrtu smo uzimali salatu, rotkvice, mrkvu i ostala povrća od kojih smo "kuhali". Ja sam svoju "kućicu" napravila u "virjanu" (u tome se drži kukuruz, ali mi nismo) i to na kat.. :))
Natjecali smo se u "igračkama" a to su bile posudice i ostale stvari...imala sam i stolnjak. Moja prijateljica je isto imala ali mi je znala doći po noći s bratom i pol stvari mi pokrasti. Tu su bile stalne borbe oko toga čija je "kućica" bolja i ljepše uređena. Mama se nikad nije petljala u naše svađe jer smo se već drugi dan svi pomirili...
Uglavnom mi je mlađa sestra stvarala "strašne" probleme jer eto...morala sam je čuvati...a to mi je bilo najgore kaj mi se moglo tada desit. No imala sam taktiku...rekla sam joj da ćemo se igrati skrivača i tako dok smo mi (ja i moje dvije prijateljice) brojale ona se je trebala sakriti i biti tamo dok je ne nađemo...naravno da je mi nismo niti krenule tražit nego smo se otišle igrati...ona je jadna tako znala sat vremena čekati negdje (većinom na tavanu ili podrumu) da je nađemo 
...a jadna hehheheeh...Kad se ona nije htjela sakriti onda smo rekla nek ona broji a mi otišle k susedu i tam se igrale a ona nas je tražila u našem dvorištu...znam, znam...ali kaj kad nam je smetala...stalno je nekaj zapitkivala 
Sad sam se sjetila još jedne anegdote. Kako sam uvjerila sestru da je pala ciganima s kola!
I dan danas dok o tome pričamo smijem se ko luda. Inače mi je sestra tamnije puti i odmalena joj je mama znala reci kako ju je kupila od cigana a ona se jadna rasplakala, no mama joj je rekla da se šali naravno ali nije mama znala da se sestra plače zato kaj joj ja po noči tupim s pričama o njenoj "pravoj" obitelji. Pričala sam joj kako su se oni sad obogatili i imaju vilu u zagrebu te da ima 12 braće i sestara...da oni znaju nas nazvati i pitati kako je ona...Jadna seka me je slušala i ispitivala detalje i čudila se kak ih još nije upoznala...hehhehehh...tako je to trajalo do negdje njezine 10te godine...Dok ona to nije jednom ispičala mami (prije nije ispričala jer sam joj ja rekla da će mami biti žao ako je to bude pitala i da će joj mama vjerovatno lagat da je ne povrijedi)....a mama se pukal smijat i pitala je tko joj je to rekao? Da to nije istina i da ne priča gluposti. Moja sestra me i dan danas zna sjetiti toga i dan danas se čudi kak mi je uopce mogla vjerovati...ali starijoj sestri se sve vjeruje...Kaj ne?
Objavljeno u 16:42 • Komentari (16) • Isprintaj • #
