Preboli me u tišini....
Sjetiš li se ikada,
zastaneš li na tren?
I kao mene noćas,
zaboli li te što si njen?
Ili kao nekad rukom odmahneš,
pa kažeš da bolje bit će.
I da li kao meni bez tebe,
nekako tužnija zora sviće?
Sjetiš li se nekad, dlanova što dirali su ti lice,
riječi koje samo ti si znao?
Znaš li koliko još bole sitnice,
sve ono malo što si mi dao?
Još uvijek čekam da vrijeme mi te vrati,
dok drugi pored mene diše.
I sve duži postaju ti sati,
a tebe nema, nema te više.
I sada, kad nisi mi ni blizu,
srcu kao da još si draži.
Proklinjem nekad sve tvoje
i ovu ljubav što za mene je sveta.
Proklinjem onaj dan,
zadnji dan prošloga ljeta.
Ako me sretneš jednoga dana,
ruku mi nemoj pružiti.
Nemoj ni pitati dali sam sama,
jer znam, riječ neću moći izustiti.
Preboli me u tišini,
kad već kažeš da jako boli.
I ne dopusti nikada više,
da netko te opet uzalud voli.
|
