Sreća, ljubav sve pomalo

POTREBNO JE VRIJEME

Potrebno je vrijeme
da spoznaš razliku između isprepletenih ruku i okovanih duša.

Potrebno je vrijeme da saznaš,
da ljubav nije vječno nadanje, a osoba pored tebe ne mora biti sigurnost za cijeli život.

Potrebno je vrijeme da uvidiš,
da poljupci nisu zapečaćeni ugovori, a pokloni ne znače obećanja.

Potrebno je vrijeme da shvatiš,
da će te opeći sunčevi zraci ako stojiš dugo izložen njima.

I baš zato,
posadi SADA cvijeće u vrtu svoje duše i ne čekaj slučajne bukete.

I naučit ćeš svaki put nešto novo kada kažeš ZBOGOM.

Besmisleno je:
Mrziti sve ruže, jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova, jer se jedan nije ostvario.
Odustati od svojih napora, jer je jedan bio uzaludan.
Okriviti sve prijatelje, jer te jedan iznevjerio.
Ne vjerovati u ljubav, jer ti je neko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav.
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan, jer nisi uspio u prvom pokušaju.

Sve i da odeš jednoga dana

Sve i da odeš jednog dana
još bi na tebe čekao netko.
Još bi znala pročitati sama
riječi što ni ti nisi rek'o.
Još bi te čekala kratka kava
i opeglana majica kraj stola.
Još bi se zvala ''ona prava''
i dijelila sve na pola.
Još bi svirao radio taj,
kao da nije uspomena tek.
I ne bi me mogao uvjerit' u kraj,
sve da pokušavaš čitavi vijek.
Čak i da odeš jednoga jutra
i ostaviš prazno u krevetu mjesto,
još bi se nadala da baš ćeš sutra
vratit mi život koji je prest'o.
Još bi ti ime pisala po svuda
i čekala te tamo na mjestu starom.
I sve da odem ne znam kuda,
još bi te voljela istim žarom.
Još bi sanjala našega sina
s loptom u ruci kako viče ti ''Tata!''.
Još bi te čekala, znaš, kod tribina
i mislila doći ćeš...Svakoga sata.
Još bi trepavice uvijala svoje
da vidiš me uvijek za tebe lijepu.
Još bi te čekale pjesme moje
i poruka neka u lijevom džepu...

A ovo je jedna pjesma pod imenom Nemir, meni drage osobe

Po tihoj mjesečini
odzvanjaju koraci.
U dubokoj ponoćnoj tišini
nijeme kuće glupo bulje
u moje nemire...
Samo zvuci nekih odjeka davnih
Po tihoj mjesečini
psi laju
koraci odzvanjaju
i opet nepovjerenje misli
a odjeci su tako davni
koraci grubi
ponoć mrtva...

(V.M)