Među ostalim "pravim" čudima, Beč ima i jednu "kvazi"-antiku...
Nju sam zapazio neke od prethodnih godina kad nam je gradski bus na jednoj od nasumično odabranih linija u predgrađu prošao ispod pozamašnih ciglenih lukova nad kojima se protezao "očigledan" akvedukt.
"Napipao" sam da je to stvaran i još uvijek korišten dio bečkog vodovodnog sustava koji je izgrađen prije ("samo") sto i pedeset godina (u maniri rimskih akvedukata) kako bi se premostila poveća dolina pri dopremi pitke vode Beču s udaljenih planinskih izvora.
Iako, dakle, građevina "nije baš tako stara kako se čini", ipak je dojmljiva kao poprilično masivan građevinski pothvat tog doba, a koji i danas, srećom, prolazi kroz parcijalne faze obnove uz zadržavanje jednakog stila i korištenja sličnih ciglenih materijala.
Njegova puna duljina između dva premoštena brijega iznosi točno 750 metara, ali kako je, vele, i dalje u aktivnoj funkciji, ne dozvoljava se prilaz znatiželjnicima (poput mene) niti s jedne...
... niti s druge strane.
Sve se to nalazi na samom rubu oficijelnog gradskog područja i već par-stotinjak metara dalje, bogati vinogradi protežu se prema podnožjima navodnih izvora vode, dovoljnih za 40% potreba grada Beča.
Vjerujem da ni mnogi Bečani (i/ili Bečanke ;-) ...) nemaju pojma odakle, ni kako, do njih dolazi sva ta "njihova vodovodna" voda...
[Beč - kolovoz 2019.]
Nastavit ću priču o Beču... nakon petnaestak dana drugačijeg "laufanja".
