Nismo se unaprijed željeli pretjerano pripremati za posjet Stockholmu štrebajući znamenitosti i "must-see"-jeve; više polažemo na intuitivna "otkrića"... Tako je gornji prizor viđen s već spomenutog brežuljka-skijališta odmah odredio jedan od sljedećih ciljeva, iako nismo imali pojma o čemu se to radi.
Naknadno nas je "napipavanje" dovelo do prostora golemog sportsko-zabavnog kompleksa koji se sastoji od nekoliko impozantnih građevina. Jedna od njih je u doba nastanka, prije 30-ak godina, držala (a možda još uvijek drži...) svjetski primat u dimenzijama građevina kupolastog oblika.
Službeno je to "Ericsson Globe" ili kolokvijalnije samo "Globe" - "kugla", "globus", "kupola"... Sa svojih cca 125 metara u promjeru dovoljno je velika za npr. hokejsko igralište ili centralni koncertni podij (npr Euroviziija 2000. i 2016. godine) te gledalište za nekih petnaestak tisuća gledatelja ili slušatelja.
Ako kao referencu korisne površine uzmem koliko toliko poznatu "Arenu Zagreb", prostor pod ovom kupolom otprilike odgovara 80% površine one zagrebačke.
Tek neposredan pogled s prilaznog trga otkrio je svu impozantnost te "ljuske".
Na našu žalost, ni na koji način se nije moglo, ovako u pol bijela dana, ući u njenu unutrašnjost te osjetiti taj volumen! Međutim dvije paralelne tračničke pruge koje vode do njenog vrha otkrile su dodatnu mogućnost - vožnju gondolom/kabinom do vrha nazvanu "SKYVIEW".
Ostavili smo to za koji sljedeći dan.
Nismo bili jedini koje je dojmila ta građevina. Neki su čak "pali na dupe", ipak samo za potrebe uspješnije snimke iz žablje perspektive.
S prostora tog trga pristupa se još jednom golemom objektu - multifunkcionalnoj "areni" novijeg datuma, nazvanoj "Tele2 Arena". Njen središnji dio koji se može u potpunosti natkriti, nogometno je igralište, ali se koristi za utakmice ostalih sportova te koncerte s čak (do) 45.000 slušatelja.
Ako bih opet oslikao veličinu usporedbom s "Arenom Zagreb", ova je cca 2,5 puta prostranija od zagrebačke.
Projektirana je tako da ima toliko (slovima označenih) ulaza koliko ima slova "obične" abecede. a opseg, kako bi se zaobišla cijela zgrada, dobrih je 800 metara.
Pogled na razglednu gondolu/kabinu koje je klizila po obodu "Globe"-a s turistima, viđen usput u jednom od sljedećih dana, podsjetio nas je na tu mogućnost... čekao se samo jedan "bistriji dan".
I evo... napokon i te atrakcije.
Cijena vožnje je poprilično visoka, ali ima svojeg šarma. Poslije kraćeg uvodnog "predavanja" o "Globe"-u pušta se do dvadesetak osoba u kuglastu, osim poda potpuno ostakljenu kabinu koja zatim po tračnicama polagano klizi prema vrhu kuglaste ljuske koji je, po mojoj procjeni, na nekih 75 metara od tla.
Pogled se pri uspinjanju sve više širi na sve strane... i može se osjetiti voluminoznost "Globe"-kupole te, primjerice, dimenzije pokrajnje, spomenute "Tele2 Arene".
Na vrhu se kabina zaustavlja te miruje nekih 5 minuta, dovoljno da svi "putnici" osjete svih 360° pogleda. "Globe" nije blizak strogom centru Stockholma tako da se jezgra grada baš ne može dobro promotriti, ali zato postaje očigledna opća situacija sâmog grada u tom svom "arhipelagu".
Sustav dviju kabina ne funkcionira poput uspinjače, tj. pogon svake kabine je neovisan. Međutim, ovisno o interesu turista, kabine se, čini se, puštaju naizmjence baš tako da se susretnu na pola puta...
... što se poslije moglo bolje vidjeti s majčice Zemlje.
Poslije ovakvog bliskog iskustva "Globe"-a ta je kupola u vizurama grada "iskakala iza svakog ugla", kao dobro uočljiv orijentir čak (ili pogotovo) tokom dugih solsticijskih polumračnih večeri... kao ovdje u svijetla 23 sata. Zamalo.
