Iako slovenska Logarska Dolina nije nepoznata ljubiteljima prirode te pogotovo planinarima, još uvijek, vidim, nisu mnogi osjetili njene čari. Možda ovim slikama u nekome potaknem želju da se uputi onamo...
Ovo je jedna od prvih, tipičnih pogleda koji se ukažu putniku namjerniku kada "uđe" u tu dolinu s ceste uz rijeku Savinju.
U donjem dijelu, tokom tri kilometra, prolazi se mimo slikovitih pašnjaka da bi kasnije cesta/staza ušla u još četiri kilometra šume.
Na samom kraju doline, kada ona prelazi u strme litice, s vrha 90 metarske stijene prelijeva se slap Rinka koji se smatra izvorištem (točnije - neposredno je ispod izvora) rijeke Savinje koja kasnije teče (i) kroz Celje.
Moguć je pristup do sâmog njegovog podnožja a na stijeni pored planinari su inicirali izgradnju ogledne platforme - vidikovca "Orlovo gnijezdo" .
Ovim filmićem pokušao sam oslikati dojam stajanja desetak metara od podnožja slapa
Zbog lake pristupačnosti vozilima (uz petnaestak minuta malo strmije šetnje) onuda se povremeno vrzma dosta znatiželjnika, a ovom prilikom je podnožje okupirala i "ekskurzija" iz, rekao bih, Slavonske Požege, koja je uspjela svojom mladenačkom grajom nadjačati i huk slapa.
To mjesto je ujedno i polazišna točka za ne tako dalek, ali zato visoko izgrađen dom na planini (točnije - lokalitetu!) Okrešelj. Planinarima je prije uspona uobičajeno signalizirati je li dom "otvoren" za javnost da ne bi "poljubili vrata", no ovdje mi je pažnju privukao lokot kojim je "status" doma "zaključan" kako bi se spriječili psine kojima bi "šaljivci", "izvrtanjem informacije" možebitno obmanuli planinare.
["Propucavanje" ove table sačmaricom ne bih komentirao!]
*************************************
A ovo je jedna sasvim druga priča iz paralelne ledenjačke doline koja se većim dijelom naziva Matkov Kot. Naime, jednu su usputnu pećinu/špilju ponad ceste nazvali "Bivalištem zmaja Lintvera" te su do nje izgradili nekoliko desetaka metara dugo solidno drveno stubište.
Jedini "problem" je u tome što se entuzijazam organizatora razgleda pećine suočio s vjerojatno objektivnom opasnošću od odrona kamenja te je u podnožju stubišta postavljena tabla "Prepovedano!". Ali... kako nema bodljikave žice... kh kh... uspon je implicitno prepušten "na vlastitu odgovornost".
Pećina je simpatična, nije prevelika, rekao bih da je upola manja od naše špilje Vindije kraj Varaždina... ali za sjest' i malo "počinuti u miru" u posebnom okruženju - odlična.
A da bi dojam "zmajske pećine" bio potpun, na nju su "namontirali" plastičnu "repliku" zmaja... što mi se čak i nije učinilo kičastim.
