Meni nisu svi gradovi "po mentalitetu" jednaki. Neki, kao i ljudi... nekako nemaju smisao za humor.
Celje mi, naprotiv, ima u sebi neku dozu vickastosti što mi se dopada.
Oblačenje drveća u vunene "patchwork"-e nije novost u svijetu niti se svima sviđa, ali svejedno, pogotovo ako je "gerilsko", izvaninstitucionalno, može razbiti ustaljeni format grada.
Poigravanje riječima u javnom izričaju puno govori
o društvancu iza toga... i, barem mene, doslovce
vabi na "pristanak" na "caffe latte" .
Koji put me i lokalni jezik svojom "pjevnošću" izaziva
na smijuljkanje... poput češkog npr.
No ni Slovenci nekako ne zaostaju...
Ta neka galerija koja u najavi i putokazu naginje na namjerno iskrivljenu, po talijanski, sladoledarnicu, nije baš "benigna" u svom asortimanu jer i po pogledu kroz dvorišni prozor i po reklami, naknadno viđenoj na internetu, ne prodaje samo kipiće i keramiku, nego i "erotična darila" (poklone).
Na jednoj uličnoj fasadi naiđoh na niz, rekao bih, "socrealističkih" simbola rada i pregalaštva... Simpatično, ali iz današnje perspektive nekako skoro "utopijsko".
I Beč obiluje takvim simbolima po fasadama... no to je neka tamošnja priča.
Današnja "tržišna ekonomija" i u Celju nekima "zatvara dućane"...
pa je ovakva politička "intervencija" sa strane samo kap inicijative
u moru stvarnog nereagiranja.
I za današnji kraj i sažetak, netko se potrudio na fontani "šablonom" posprejati svoje mišljenje - "Internacionalno" prepoznatljivim govorom.
© •
23.10.2018. u 19:01 •
Komentari (4)
•
#