I Celje je, kao i Zagreb, uz svoju rijeku Savinju ostavilo prikladan zeleni pojas za "disanje" grada, njegovih stanovnika i putnika namjernika.
Oni jedan njegov dio čak proglasili i "gradskom plažom" koja je, ovako, u jesen, poput drugih sličnih, dostojno opustjela na rubu prohladnih alpskih vjetrova.
Još neko vrijeme moći će se odigravati i pokoja "usputna" partija ping-ponga,
a onda će, Slovenci k'o Slovenci, otperjati na snijeg i njihova smučišča.
Šetnicu uz obalu pretvorili su neki "slobodni umjetnici" i u privremeni političko-socijalni dijalog vidljiv možebitno dokonim šetačima i šetačicama pasâ.
"(...)
- (znate) kako neki žive.
- Kako žive?
- Neki teško, s mirovinama jedva prežive.
- Biste li si nešto poželjeli za budućnost?
- Ništa, samo zdr(avlje).
(...)"
I sve tako i sličnom stilu...
Dok pojedini parovi mlađih, sjedeći na stepenicama "na hladnom betonu", vode svoj vlastiti, neopterećen, uzbuđujući dijalog.
