Slazburg (mi) je poseban grad - možda zato što sam ga, posjetom poslije dvanaestak godina, ovog puta vidio u nekom ljepšem, dinamičnijem, "ljetnom svjetlu"!
Kad sam prvi put vidio golemu "konglomeratnu" stijenu na koju se dobri dio salcburškog "donjeg grada" naslanja, protrnuo sam s izvjesnom dozom "klaustrofobije". I ne znajući da se, fakat, prije 350 godina, golem komad te stijene obrušio na grad satrvši preko dvjesto spavajućih ljudi (!) u zdrobljenim kućama...
Danas se to, kažu, "kontrolira"... no osobno ne bih rado stanovao/spavao ondje s "glavom u torbi".
Ta vrsta taložne (?) stijene izgleda poput izlijevanog betona pa su ju, vidljivo je po Salzburgu, svojevremeno masovno koristili i kao građevni materijal, režući/klešući ju u blokove poput "onih betonskih kvadara od troske" koji su kod nas bili popularni sedamdesetih.
Danas je ta, vjerojatno "pacificirana", stijena prepoznatljiva kulisa grada, a na nekim njenim dijelovima pretvorena je u legalan javni "penjački zid" slobodnog stila... "i na vlastitu odgovornost" (iako nisam uočio takvo logično upozorenje).
Bilo je na njoj, stijeni, kojekakvih penjača, od mlađih adolescenata do opremljenih alpinista... pa i mladog djelatnika njihove "Hitne službe" koji je, došavši još odjeven u uniformu, poslije posla i potpuno "goloruk" ovime vjerojatno istresavao "stresan dan na poslu"!
