Po običaju, čovjek u nekom "tuđem gradu" usput "napikne" kojekakve "slobodnostojeće" detalje koji u konačnici, poput mozaika, sklope sliku o običajima ili... u najmanju ruku - "lokalnim štosevima" koji pobuđuju neuobičajene asocijacije.
Iz Budimpešte bi bilo toga napretek, ali da ne gnjavim, za kraj o njoj evo samo njih nekoliko...
Poslije ovoga malo mi je falilo da sve buduće "sekeli gulaše" koje sam jeo proglasim "sekeli utkama"...
Ne znam slove li Mađari kao duhovit, vrckav narod, ali katkada su me njihovi gegovi, prepoznatljivi u javnom prostoru, stvarno nasmijali.
U tom smislu, ni dan danas mi nije jasno koja i kakva je ovo bila družina koja je promaknula mimo pansiona na periferiji Budimpešte... A da se razumijemo, nije bio neki "Karneval" nego (čak) Uskršnji ponedjeljak.
Možda su samo tako defilirali slijedeći načelo multikulturalnosti koja je prštala na "nekim (drugim) mjestima"!
Ili se pak uputili u dio grada koji mi je, možda nezasluženo (unaprijed se ispričavam ako griješim), naginjao na četvrt "lakih žena" što je neki šaljivac i obilježio naljepnicom "tovara raskalašenih dama" na obližnjem prometnom znaku.
No ima u Mađara i (izljeva) morbidnosti... O nekim sam već onako okolišno pisao, a ovu skulpturu u strogom centru grada, skoro pa pješačkoj zoni, nisam mogao dostojno protumačiti...
Čak je i fasada na jednoj državnoj zgradi (pretpostavljam Osiguravajućem društvu) obilovala bareljefima poput ovoga, na kojem se protagonisti "gadno pretrgavaju na poslu" da bi čak i neki pojedinac od njih bio opasno ozlijeđen - ovaj konkretno od djelovanja obližnje motorne pile!
[Budimpešta - ožujak 2005./ travanj 2012.]
A o putovanju - povratku iz BP... nekom sljedećom prilikom.
