Ne znam kako bih na hrvatskom napravio pridjev od budipeštanske brdovite, desne obale Dunava - od kompleksa Buda brda. Ako kažem Budine, kako sam i rekao, mnogi će odmah pomisliti na "Malog Budhu". A htio bih to distancirati od kao tanjur ravne nizinske Pešte, tamo dolje na suprotnoj strani...
[Ažuriran naslov - Gogoo mi je u svom komentaru odgovorio!]
Tokom prvog posjeta, Budi smo pristupili izravno s glasovitog, a možda i najpoznatijeg mosta. Lančanog i po imenu i po konstrukciji. Otprilike. Na kojega se izravno nadovezuje Buda uspinjača. S poprilično interesenata.
Odabrali smo pješačke serpentine koje, kao i u Pragu kod slične uspinjače, mostovima prelaze preko trase tako da si pješaci izvana i putnici u trokatnoj kabini uspinjače mogu izmjenjivati poglede... i "pozdrave i poruke".
Simpatično mi je da su ta dva vagona uspinjače imenovana, tako da postoje Gellert i Margit... prema kvartovima grada kojima "naginju".
Buda je "okićena" kojekakvim skulpturama, nekima već prikazanim, a i mnogim (s moje strane...) preskočenim... jer njima ionako obiluje svaki iole respektabilan budipeštanski itinerar.
Meni se dopala blaga doza lascivnosti koja izvire iz prikaza ove mlade dame, potpuno odjevene, što je u BP nekako rijedak slučaj, ali dovoljno izazovne...
Ne sjećam se kojim povodom je pažnju privlačila i ova mlada sokolarka (svaka čast!), ali, uglavnom, važno je da se nešto "dešavalo".
Najokorjeliji globetrotteri (svjetski putnici) zaklet će se da je svejedno uz koje godišnje doba, vremenske prilike ili doba dana čovjek posjeti neko mjesto,,, no ja bih i pored želje da u to povjerujem ipak volio "imati sreće". U ime toga uspoređujem moja dva posjeta Budimpešti, 2005. i 2012. godine.
Ništa ne sugeriram.
Te 2012., kako je i na nekim prošlim postovima pokazano, popodnevnog sunca i zlatnog svjetla bilo je na pretek. "Imali smo sreće".
A ovaj čovječuljak, u funkciji kvake na dvorcu, doimao mi se nekako time zadovoljniji nego što sam ga dotad poznavao.
I, kao što jednom spomenuh, "kad se (javna) svjetla upale, valja ići doma" (tako su nam naime govorili roditelji... "usred najbolje zaigranosti na ulici"). Dakle vrijeme je za "silazak".
Kako god, neki dan sam u mom Bergaz-blogu spomenuo da, navodno, samo tri grada u Europi imaju sustav autentičnih uličnih plinskih laterni... Po ovoj koju sam zatekao na Budi, rekao bih da je i BP, osim Zagreba, jedan od tih gradova.
