Klik - Po Europama

utorak, 24.10.2017.

Bez glavne ulice

Ostaviše oni živom jednu od kula i istovremeno nekadašnjih ulaznih vrata u grad kao spomenik oko kojega se, istina, vrti skoro sav gradski motorni promet, ali koja svojim dominantnim mletačkim lavom svakodnevno podsjeća na "staru slavu".


Imaju oni usput i "za svaki slučaj", uz kanal, i malih mletačkih "lavića"... Pa makar i utaknutih u neke zazidane prozorčiće ili niše.
Nađoh i propetog lava, ne baš tipičnog Mletka, na vjetrokaznoj zastavici obližnjeg ukrasnog jarbola... a potencijalno i stijega za svečanu zastavu. Nek se nađe!


Nad kanalom se zamislio i neki mrkopogledni mudrac... možda uvaženi moreplovac koji je ondje stanovao i brodio.


A anđeo s fanfarom na vrhu tornja crkvenog zvonika kao da već stoljećima "regulira" plovidbu tamo dolje, među "smrtnicima".
I privlači gromove Sv. Ilije.


A na kanalu i posvuda oko njega uživaju i vrebaju hranu... jata galebova svih vrsta... i boja. I "frizura".


Nisam mogao odoljeti živahno obojenoj pozadini zaštitne građevinske cerade na nekoj zgradi preko puta... ili točnije - preko kanala...
Crna mačka svojom je lijenom ležernošću pokazivala svjesnost da je pristup psima u to "plemićko dvorište" njezinog teritorija zabranjen...


Pri kraju kanala našla se neka zapuštena prizemna zgrada koja je mogla biti klasična ribarnica... pod pretpostavkom da joj to nad krovom osim dva dimnjaka strše i poprilično sofisticirani i pitoreskni odzračnici. Ventilacija za "prodavaonicu najsmrdljivijeg tipa"...? Uz sve vjetrovite prigode.


A na kraju te "kilometarske šetnje", još jedan pogled s posljednjeg, razvikanog mosta unazad prema kanalu i... vrijeme je da se krene dalje.

[Chioggia - travanj 2013.]