Iz "industrijske zone" Chioggie valjalo je napokon ući u njegovu atraktivniju urbanu jezgru...
Poput Venecije s kojom ju često deminutivno uspoređuju, Chioggia "ima" samo jedan tipičan urbani "Canal Grande", ali za razliku od Venecije baš ni jedan (ajde dobro, možda jedan) sporedan...
I jednu paralelnu glavnu ulicu... Oboje u duljini od, vidi vraga, točno jedan kilometar.
Poprečne ulicu se, ako nisu iz nekog razloga zakrčene parkiranim automobilima lokalaca, ugodno prostrane, svijetle... gdje i psi slobodnjaci imaju svoj prostor za šalabajzanje.
Nisam znao je li toplo terakota-osvjetljenje u njima nastalo s kidanjem kišne naoblake ili je to neka vrsta opće-primijenjenog obojenja (fasada) grada. Kasnije sam donekle dobio (potvrdan) odgovor.
Da je umjesto ovog "skutera" na ulici bila parkirana Vespa... mogao bih možda reći: "Evo jedne tipične kjođanske ulice...".
Uz njihov "Canal Grande", koji se ne zove tako nego "Canal Vena", pokazala se skoro ista slika, samo s "uvijek dojmljivim" zrcalnim odrazom od površine vode. U ovom dijelu kanala ipak nekako pusta, beživotna.
"Stražnja vrata" prema kanalu na mnogim kućama bijahu zazidana, kao da se odustalo od te vrste alternativne "kućne komunikacije", ali kao i u Veneciji, i ovdje su neki primijenili dodatne brane za svoja vrata ne bi li ostavili svoj "izlaz na more" aktivnim, a i osigurali solidno svoja prizemlja od povremenih "visokih voda" kanala.
Sprijeda, s ulične strane, parkirana Vespa ili skuter... straga o stupove vezan čamac. Pa kad što zatreba...
Ne znam kako bih točno nazvao te tipične stupove / balvane za vezivanje čamaca... "sidreni" sigurno nisu jer, čini se, sidrenje po tom muljevitom dnu lagune, općenito, ne dolazi u obzir.
Očito i na kanalu postoji živahnija plovidbena i sidrišna zona, pješačka zona "pod voltama", kao i nekolicina mostova sa stubama za poprečnu pješačku komunikaciju i, koliko sam uspio shvatiti, samo jedan uzani most za "motorni promet"... koji mora da je za radnoga dana poprilično "talijanski nervozan".
Onim smirenijima nije problem prenijeti bicikl preko tih desetak stuba...
