U Veneciju ne treba siliti "na prvu loptu"... pogotovo ako vrijeme nije prikladno za mimoilaženja po uskim uličicama s tisućama ostalih otvorenih kišobrana.
A, uostalom, tko je vidio zalijepiti se odmah i samo na "Nju". Njena laguna pruža i druge, nerazvikane "vizure". Koje podnose kišu.
Mora da je poprilično "sexy" doputovati u Veneciju avionom budući da, kako vidim, njen aerodrom mjestimično tijesno graniči s prilično ustajalom vodom / morem... kako god... pa ni eventualna aktivacija pojaseva za plivanje u avionu prilikom ateriranja ne bi proturječila aktualnom pogledu kroz njegov prozor.
Avione smo ostavili Amerikancima, a mi smo autom zaukružili lagunu s lijeve strane do Punte Sabbioni i 15-kilometarske pješčane plaže Jesolo, malo sjevernije.
Treba čovjeku "s naše strane Jadrana" neko vrijeme za naviknuti se na "zatvoreno more", bez nekih bitnijih valova i s pješčanim plićinama na koje samo što se ne nasuču plovila koja onuda vrludaju.
Stoga i cijeli sustav plutajućih bova ili posebno oblikovanih balvana za privez zabodenih u pješčano dno očito dovoljno dobro regulira "odnose" u živahnom vodenom prometu koji se odvija i, naoko, podaleko od Venecije, turistima prenapučene "all year round".
Pogled na pomalo hrđave i zapuštene plovilice malo me razočarao, ali se po strukturi putnika, barem u tom još izvansezonskom mjesecu u godini, ipak moglo naslutiti da su glavni konzumenti tog prijevoza lokalci, stanovništvo koje brodovima cirkulira na dnevnoj bazi... potpuno jednako kao i svakodnevni putnici naših prigradskih autobusa u nekoj "n"-toj zoni.
Malo podalja plaža Jesolo možda nekoga ne bi očarala svojim "dosadnim" pijeskom i trenutnim pogledom prema pučini gdje bi se u boljim vremenima možda, velim možda, mogli vidjeti i naši zapadnoistarski gradovi.
Ali po fotkama koje prikazuju punu turističku sezonu "mam se druga slika kaže" - cijela aglomeracija izgrađenih hotela i sadržaja za zabavu, na i oko plaže, stvarno je impozantna. I očaravajuća za one koji vole taj tip ljetovanja.
Molovi koji se pružaju duboko u more ovdje, kao i ponegdje u Engleskoj, više služe nekom "umirivanju valova" (ovo je otvoreni Jadran!) nego sidrenju brodica. No svejedno me iznenadilo da im održavanje te "drvenine" nije ažurno pa su umjesto popravka pribjegli zabrani pristupa.
U što je neki šaljivac odlično ukomponirao Marilynku u znaku zabrane. Što će reći - (navodnim) "ljepoticama" pristup zabranjen!
Od svih hladnih hotela u nizu samo su poneki radili, ali čini mi se da je i to više-manje bilo ograničeno na njihova "Casina".
Jer... lova se mora vrtjeti!
[Venecijanska laguna - Punta Sabbioni i Lido di Jesolo - travanj 2013.]
