Odmičem se malo od Austrije... a i vremenski - odlazim u rano proljeće 2013. (možda i u koju raniju godinu...) i ne tako daleku Italiju. Pa dokle stignem...
Rijetko kada smo koristili "usluge" posuđenog GPS-a, od milja zvanog "Đurđa"... ali u nekim kritičnim odlukama "znala" je ("Ona") biti fakat korisna - primjerice u Budimpešti u potrazi za pansionom u "Buda-brdima" u spletu uskih i jednosmjernih uličica...
I ovdje, u Italiji, došla je do izražaja tek kad se sišlo s autostrade...
Italija ima dugu tradiciju gradnje kojekakvih "koridora" na lukovima od kamena... počevši vjerojatno s akveduktima koji su zbog svojih "dužinskih" dimenzija bili katkada pravo inženjersko umijeće.
Meni se tamo činilo da upravo "uživaju" svaku moguću građevnu priliku ostvariti lukovima...
I još jedna posebnost "upala mi je u oči". U ovom ravničarskom furlanijskom dijelu gornje Italije vrlo često se uz autostradu vide nepregledni vinogradi potpuno jednakog, "Y"-stila vezivanja trsova. Doimaju se upravo kloniranima.
Ili pak geometrijski besprijekorno sađene (i održavane!) šume topole... kao sirovine za industriju papira, čega li?!
A kad čovjek promiče mimo njih, vertikale stabala odaju zamalo stroboskopski efekt...
[Furlanija–Julijska krajina - travanj 2013.; 2011.]
