Iz busa na putu za periferiju Beča spazismo živopisne "divlje vrtove", male "ničije" parcele za uzgajanje povrća "za osobnu potrošnju" kakvih već godinama ima i kod nas, ali ovdje su privlačne bile upravo te neke šarene kante za zalijevanje koje je svaki "korisnik" jednostavno preokrenuo na svoj najbliži kolac i time "nepisanim rječnikom" obilježio svoj teritorij.
Sišli smo iz busa na prvoj sljedećoj stanici ne bismo li izbliza vidjeli što se sve zbiva na toj poljani... Jer uz neku neugledn bajticu prostirali su se "stolovi" s urednim gomilama kojekakvih "bučastih" poljskih plodova - pravi vizualni užitak... Moje snimanje nije "raspjenilo" jednu staricu koja je više formalno nego realno "čuvala" te gomile... Nisam vidio nekakav cjenik pa pretpostavljam da se tu radi o nekoj ležernoj prodaji lokalcima... tipa "daj što daš".
I netom uz to novo iznenađenje - polje gladiola s obavijesnim punktom: "Cvijeće za samorezanje" i cjenikom od 0,70€ po gladioli.
Čovjek koji je promicao tim poljem gladiola nije mi djelovao kao vlasnik, čuvar ili kupac... Možda je "samo" uživao u jutarnjoj šetnji među tim šarenim redovima cvijeća.
A da se, po austrijski, ništa ne prepusti slučaju, na sljedećem punktu usred polja bio je obješen i nožić za eventualno neopremljene kupce/rezače cvijeća. I uputa s trikom za dulje održavanje rezanog cvijeća u vazi.
No comment.
Iz busa na putu za periferiju Beča spazismo živopisne "divlje vrtove", male "ničije" parcele za uzgajanje povrća "za osobnu potrošnju" kakvih već godinama ima i kod nas, ali ovdje su privlačne bile upravo te neke šarene kante za zalijevanje koje je svaki "korisnik" jednostavno preokrenuo na svoj najbliži kolac i time "nepisanim rječnikom" obilježio svoj teritorij.
