Vođeni principom njihala/klatna koje se njiše lijevo-desno, s Dunava i njegove pravocrtnosti skoknusmo u bregoviti dio Beča.
Objedinjuju li oni baš sve te svoje brežuljke nazivom Wienerwald (Bečka šuma)... ne znam, ali ovo ću, ne komplicirajući, shvatiti kao jednu od "priča iz Bečke šume".
Ma kako se visoko "digli" ponad grada, bilo tramvajem (!) ili autobusom, rijetko ga kada možete, tako prostranoga, izgubiti iz vida.
A taj umirujući pejzaž često ne može proći bez dodatnih emocionalnih izljeva.
Naš labav, ali (ipak) primaran cilj tog popodneva bio je jedan poseban djelić bečkog zelenila, tzv. "Lebensbaumkereis" ili, rastavljajući nespretno tu složenicu na sastavne dijelove - "Krug života stabala"... "Ili možda "Životni krug stabala"... ili... Uglavnom, tako nekako.
I, možda kao usputno i u odličnom kontekstu, do njega su zapadnije (na slici - lijevo) koncipirali i posložili jedan "tipični" Solarni pleksus, vrlo sličan onom našem zagrebačkom (Pogačnikovom!?), na Jarunu.
["Avionska slika" posuđena je od GoogleMaps u dobroj namjeri]
Cijeli kompleks nazvan je "Am Himmel", otprilike "Na nebu" i stjecište je ljudi željnih otvorenog prostora, mirnog, urednog, čak pomalo mističnog... s tom nekom smislenom geometrijom.
Bilo je ondje muvinga, ne pretjeranog, ali ipak. Svak je u tom "krugu" (ili šire) očito pronalazio nešto za sebe i svoj način življenja i uživanja.
Ovo je društvance, primjerice, puštalo u zrak mini-helikopterić - dron kojim su se u tom vizualno atraktivnom prostranstvu naslikavali. I očito dobro zabavljali.
I sâm prohodavši čistim-središtem tog kruga pitao sam se ima li ta točka neko terapeutsko, ili, hm, geomantijsko djelovanje/svojstvo...
Nakon pet minuta to mjesto zaposjele su, polijegavši, dvije djevojke... možda nesvjesno, slučajno... a možda bogme i s nekim "višim saznanjem".
Iako mi je raspored drveća dao naslutiti određeni sustav kojim je rađen, tek sam na pokrajnjoj tabli mogao doći do potpune vizije autora - 36 različitih vrsta stabala na obodu kruga podijeljenog "kroz" otprilike desetodnevne periode unutar godine te četiri stabla unutar kruga za svako godišnje doba. I sve to s informativnim stupićima- I s polukružnom tribinom za gledateljstvo eventualnih "performansa".
Za kojih desetak godina kad se stabla razrastu, to će možda tako i izgledati.
I... da ne zaboravim povratak u gradsku stvarnost... Postoje i obližnja autobusna linija, dakako, ali se mnogi šetači (poput nas) odlučuju na pješački silazak kroz pitoreskne prigradske krajolike s uzornim vinogradima... i panoramama grada koje "pucaju" svako-toliko,
