Tko je u Austriji ikada vozio autocestom E59 prema Beču s juga, suočio se mjestimično s četverostaznim prometom i "austrijanskom" dinamikom vožnje koja više nalikuje slalomu nego ležernom primicanju ležernom gradu kakav je Beč.
I kad napokon, nakon više takvih žrvnjeva čovjeku "pukne film", onda mu i drugačije, ruralne cestovne varijante dolaska i odlaska postanu mile.
Ceste jugoistoka Beča koji graniči s Madžarskom i ponegdje je dio njenog prijašnjeg teritorija imaju (skoro) sve karakteristike "tipičnih" madžarskih regionalnih cestâ - u nedogled su ravne poput špage i obrubljene su lijepim dugim drvoredima. A stanje asfalta im je, za razliku od..., besprijekorno!
U tom dijelu pokrajine Burgenland ponegdje se usput vide i neki ruralni "elementi", pa i arhitektura atipična za Austriju (mađarska secesija npr.), koju međutim Austrijanci, pedantni (i bogati!) kakvi jesu, obično održavaju bitno bolje nego "oni preko granice".
Oko golemog a plitkog Nižiderskog jezera (Neusiedler See) nalazi se nekolicina manjih jezeraca sličnog tipa obrubljenih šašom, ali i staništima ptica močvarica.
Na jednom od njih, čak nedovoljno velikom da se na njemu potegne veslačka staza od 2 km, tzv. Zicksee-u, uređena je i odlična plaža, no u ovim jesenskim danima kupače su zamijenili promatrači i snimatelji prirode...
... a da se o ljubiteljima mira i nadahnjujuće "atmosfere u dvoje" i ne govori.