ponedjeljak, 18.09.2017.
Žena koja je "štimala" satove
... [Bad Radkersburg - lipanj 2017.]
I za kraj priče o Radkersburgu jedna mala crtica o "nama ljudima", makar bili i Austrijanci...
Dakle "obzidana" jezgra Radkersburga, tako malecka, ne vrvi pretjerano automobilima u gibanju, a "promet u mirovanju" (dakle glavno gradsko parkiralište), za one koji u grad dolaze poslom ili, kao mi, znatiželjom, izbačen je u odlično organiziran prostor izvan zidina (s uklopljenim javnim WC-om u izvrsnom stanju).
Bilo je ugodno shvatiti da gradski oci tamo nisu gladni novaca, dakle parkiranje je besplatno, ali... ali... postoji ograničenje parkiranja na tri sata... što se dokazuje jednostavnom napravicom od kartona u obliku dječjeg sata od kartona, na kojoj vozač namjesti vrijeme svog dolaska na parkiralište i ostavi na vidnom mjestu kod volana. Ostalo je stvar matematike i fair-playa.
Ja, kao oksimoronski "dobrodošao uljez" bez tog satića, snašao sam se napisavši naše dolazno vrijeme - "Ankunftszeit" - u analognom obliku "12:20" na poleđini računa za austrijsku vinjetu dajući nam fore parkiranja do 15:20. Svakom razumljivo. I sve pet.
Kad smo se poslije skoro dva sata vratili do auta, primijetili smo pomalo smetenu ženskicu u dolazu, s buntom auto-ključeva u ruci kako nas "mjerka"... i onda je, kako joj nismo bili "opasni", obigrala/otključala tih četiri-pet automobila na parkingu, i u svakome je kartonski parking-sat pomakla za "sljedeća tri sata".
Sve mi daje slutiti da je riječ o sekretarici neke firme kojoj je u opisu posla i "zaobilaženje proklamiranog sustava" (parkinga) za automobile njenih šefova...
Tc, tc, tc...! Ni Austrijanci nisu kao što su nekad bili!
Dakle "obzidana" jezgra Radkersburga, tako malecka, ne vrvi pretjerano automobilima u gibanju, a "promet u mirovanju" (dakle glavno gradsko parkiralište), za one koji u grad dolaze poslom ili, kao mi, znatiželjom, izbačen je u odlično organiziran prostor izvan zidina (s uklopljenim javnim WC-om u izvrsnom stanju).
Bilo je ugodno shvatiti da gradski oci tamo nisu gladni novaca, dakle parkiranje je besplatno, ali... ali... postoji ograničenje parkiranja na tri sata... što se dokazuje jednostavnom napravicom od kartona u obliku dječjeg sata od kartona, na kojoj vozač namjesti vrijeme svog dolaska na parkiralište i ostavi na vidnom mjestu kod volana. Ostalo je stvar matematike i fair-playa.
Ja, kao oksimoronski "dobrodošao uljez" bez tog satića, snašao sam se napisavši naše dolazno vrijeme - "Ankunftszeit" - u analognom obliku "12:20" na poleđini računa za austrijsku vinjetu dajući nam fore parkiranja do 15:20. Svakom razumljivo. I sve pet.
Kad smo se poslije skoro dva sata vratili do auta, primijetili smo pomalo smetenu ženskicu u dolazu, s buntom auto-ključeva u ruci kako nas "mjerka"... i onda je, kako joj nismo bili "opasni", obigrala/otključala tih četiri-pet automobila na parkingu, i u svakome je kartonski parking-sat pomakla za "sljedeća tri sata".
Sve mi daje slutiti da je riječ o sekretarici neke firme kojoj je u opisu posla i "zaobilaženje proklamiranog sustava" (parkinga) za automobile njenih šefova...
Tc, tc, tc...! Ni Austrijanci nisu kao što su nekad bili!