Kako se dan primiče kraju tako i "pritisak" turista na Hradčane vidljivo jenjava i "fokus" se "s povijesti i, recimo, kulture" nizom silaznih uličica i stuba seli u niže dijelove grada... "tamo gdje se živi!".
Uz Vltavu... i šire.
Srećom, taj se posljednji sat dnevnog svjetla potrudio obojati praške krovove "Donjeg grada" i već spomenute stotine njegovih tornjića, kao i daleke kulise od kišonosnih oblaka... Ona dva kratka okopodnevna poprilična pljuska već smo, pod navalom kasnijih dojmova, spontano izbrisali iz memorije.
Uz tok Vltave u području "najžešćeg grada" ostavili su, mudro, nekoliko prekida u obalnom obzidavanju i "pristanišnim kamenim platoima" tako da blagim šljunčanim kosinama pješaci mogu izravno pristupiti rijeci... sa svim sadržajima koji se na taj način "nude"... za hranjenje labudova naprimjer... ili bosonogo brčkanje... kad je već plivanje/kupanje u rijeci izrijekom zabranjeno.
© •
18.05.2017. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
