Nakon što smo krajem šezdesetih imali veselje vidjeti film Miloša Formana "Lásky jedné plavovlásky" ("Ljubav jedne plavuše") i odlično se pritom nasmijali specifičnom češkom humoru, kao da smo postali nepogrešivi znalci ljubavnih nagnuća i navika njihovog nježnijeg spola te smo u svakom sljedećem češkom filmu s nestrpljenjem iščekivali prikazanje tog i takvog olako prihvaćenog stereotipa.
Kako bilo, nije mi čudno da na prostranstvima i zaku(t)cima parka na brdu Petřín oni zaljubljeni (ili pak koji se još vole) budu nadahnuti prirodom, urednošću, tišinom i "mekim linijama" krajolika.
A od nadahnuća do akcije katkada je samo jedan korak.
© •
07.05.2017. u 19:01 •
Komentari (14)
•
#
