Klik - Po Europama

Nebo se bilo opet "zatvorilo" i spojilo s Vltavom pa nas je vijugava trasa nekog nasumičnog tramvaja vozala s jedne strane rijeke na drugu i sve tako..., a kiša je prala i slijeva i zdesna. Po tom vremenu nema se potrebe bahatiti šećući, a kako je to ipak bio samo još jedan kratkotrajan pljusak, tako se moglo "oprostiti" i svim pretrčavajućim putnicima namjernicima koji su žurili na vlak ne ponijevši kišobran.

Naučen na "prolaznost" pruge kod naših zagrebačkih kolodvorâ, posebno doživljavam svojevrsnu arhitektonsku pompoznost "čeonih" kolodvora nekih drugih gradova, u kojima se vlakovi "zapikavaju" u tkivo gradâ, gdje pruga "prestaje", poput ovog u Pragu, budipeštanskog Keletija... ili Nyugatija, ili londonske Victoria-je... ili Liverpoola. Tamo vlakovi dolaze kako bi "ostali", a ne samo "prošli", nekim novim gradovima ususret.