Da me je netko iznebuha postavio pred poliptih izveden na staklenoj fronti ove dvorane, bez puno krzmanja bih, laički, tu zgradu proglasio Dijaninim kupkama. Tek napola skrivena statua tugujuće žene u okolnom parku dala bi mi naslutiti i manje raspjevane ili rasplesane emocije.
Intrigantno je da je ovaj malecki krematorij u Pragu bio izgrađen nakon već jednog postojećeg (koji je, ne treba zanemariti, po površini i dandanas najveći u Europi), početkom pedesetih godina, a oslikan vjerojatno pod nekim nadahnućem umjetnosti soc-realizma. I možebitnog izbjegavanja evociranja sjećanja na scene tada ne tako dalekog holokausta.
I mala usputna digresija - u Pragu navodno postoji još jedan (treći) krematorij, onaj za kućne ljubimce. Možda me do njega navede neka slučajnost pri sljedećem posjetu Pragu.
© •
30.04.2017. u 19:01 •
Komentari (3)
•
#