Kišno vrijeme nikad nije neka prevelika radost za turiste šetače, ali nije ni "smak svijeta". Ako se baš "nebo ne zatvori", nego se nasluti ili pak navali neki opaki pljusak, nama kao korisnicima dnevnih karata javnog prijevoza, pokazalo se, odličan izlaz "iz situacije" je sjedanje na prvi i najbliži tramvaj u bilo kojem, ionako nama nepoznatom smjeru. Doživljaj grada iz takve svakodnevne perspektive njegovih "običnih stanovnika" može biti neočekivano zanimljiv.
Dok je uz Vltavu debelo pljuštalo, širokotračni/širokopodni/niskopodni tramvaj odveo nas je začas na "od-kiše-oslobođen", pače osunčan teritorij u brežuljkastom praškom predgrađu Motol gdje nam se, pukim slučajem, kao usputna destinacija na tramvajskoj trasi ukazao i krematorij.
Nismo neki pretjerani obožavatelji grobljâ, ali i neplanirano svraćanje na njih može itekako pokazati i neke suptilnije običaje posjećene zemlje. Tako je i ova "ustanova", skutrena u nevelikom gaju i svojim malenim dimenzijama bila pravo iznenađenje. Da i ne govorim o načinu na koji pohranjuju urne... u slobodnostojećem "kolumbariju".
© •
29.04.2017. u 19:01 •
Komentari (2)
•
#
