Svi mi koji smo po prirodi gladni utisaka katkada shvatimo da smo prevršili "mjeru", što nametnute ili samonametnute dinamike, što kapaciteta svoje spoznaje.
"Vozi se" tako zacrtanim tempom "dok ide"... a onda se spontano, poput čimpanze iz onog vica u kojem je, jadnik, imao "napad marljivosti"... valja skutriti na neko vrijeme u nekom mirnom "ćošku" i pustiti "da (nas) to prođe".
Da se stvari slegnu i postave "na svoje mjesto".
© •
21.04.2017. u 19:01 •
Komentari (3)
•
#