četvrtak, 30.06.2016.
Za dušu i tijelo
Bečani su svoj, manje od pola stoljeća 'star', park Oberlaa proglasili Kurparkom - parkom izlječenja, lječilištem, welnessom, kako se to voli danas reći. Nimalo pretenciozno. Tko je ikada prošao njime mogao je osjetiti mir i 'dobrotu' kojom njegova priroda uzvraća posjetiteljima. Mene osim bogate flore i 'ptičje faune' skoro najviše fascinira prostrana livada sa slobodno postavljenim i 'pomicljivim' metalnim ležaljkama na kojima su namjernici upravo 'vabljeni' pronaći svoj najbolji položaj, društvo ili samoću, ugodu i opuštanje.
Snimajući 'osobu' kako se stapa s ugodnim pejzažom nisam iz te udaljenosti mogao razaznavati detalje pa mi se tek doma, pregledom snimljenog, potvrdilo da je Beč, kako ga doživljavam, među rijetkim gradovima koje sam posjetio u kojem ljudi, većinom, smiješkom odgovaraju na pozitivan 'kontakt očima', uzvraćaju ljubaznost i civiliziranu reakciju bez kolutanja očima, u kontaktima nisu bijesni i ne reže na nekoga tko ih slika, bez onog paranoičnog: "Hej ti tamo, što slikaš!?"... čime sam nedavno bio počašćen u zagrebačkoj Savskoj Opatovini od nekog "putraša" (s puno "putra na glavi").
Snimajući 'osobu' kako se stapa s ugodnim pejzažom nisam iz te udaljenosti mogao razaznavati detalje pa mi se tek doma, pregledom snimljenog, potvrdilo da je Beč, kako ga doživljavam, među rijetkim gradovima koje sam posjetio u kojem ljudi, većinom, smiješkom odgovaraju na pozitivan 'kontakt očima', uzvraćaju ljubaznost i civiliziranu reakciju bez kolutanja očima, u kontaktima nisu bijesni i ne reže na nekoga tko ih slika, bez onog paranoičnog: "Hej ti tamo, što slikaš!?"... čime sam nedavno bio počašćen u zagrebačkoj Savskoj Opatovini od nekog "putraša" (s puno "putra na glavi").