Kao djeci u predvečernjoj igri 'na ulici' pred kućom, 'najgore' nam je bilo kad su nas roditelji, obično po paljenju ulične rasvjete, pozivali 'doma... na večeru'. Ne znam je li prošao koji dan a da nismo zbog prekidanja igre 'kad je najljepše' zavapili "Još samo malo!" .
A kasnije, možda paradoksalno, među najljepšim momentima tog doba pamtim zajedničke povratke u tihi sumrak... s cjelodnevnih izletâ ili nakon popodnevnih bicikliranjâ s prijateljima.
© •
21.11.2015. u 08:01 •
Komentari (6)
•
#