Ne mogu donositi neke veleumne zaključke ili generalizirati jer smo, i sveukupno gledajući, prekratko bili u Beču, ali čini mi se da se mnogi 'tamo' posvećuju svojim poslovima s nekom meditativnom lakoćom, od zaljevača ruža u parkovima (i on će doći na red ovdje, bez brige) do perača prozora, odgojiteljicâ koje vode dječicu na izlet, policaj(a)ca u uredu prometne policije (!)... pa i do ovakvih naoko 'slobodnjaka' s kičicom u ruci.
Ta neusiljena pedantnost i posvećenost bila je odmah uočljiva kao 'ono nešto'... skoro na svakom koraku, ali mi je trebalo vremena da se 'prestanem čuditi' i da se na nju (ugodno) naviknem.
© •
02.07.2015. u 08:01 •
Komentari (5)
•
#