srijeda, 24.12.2008.

Sretan Božić!

KK Splt News ide na kolektivni božićni odmor do Nove godine, svim ljubiteljima KK i ŽKK Splita, igračima, upravi i svima koji zalutaju na ovaj blog želim sretan Božić uz obilje blagoslova vašim obiteljima! Provedite tople i ugodne praznike, a mi se čitamo uoči utakmice sa Zagrebom!

Zadar još jednom bolji na Gripama

Iako su Žuti pružali jako dobar otpor u prvom poluvremenu, Zadrani su protutnjali Gripama pobjedom 83:91. Nažalost, izgleda da od naše proslavljenje obrane s početka sezone nije izgleda ostalo ništa, a neke bolne lekcije iz poraza od Hemofarma nisu se naučile. Obrana je bila nekoordinirana, bez komunikacije i razumijevanja, zona je često kasnila u pokrivanju prostora, rotacije u obrani su vodile ka jako poraznim epilozima. Čini se da Mačvan nije bio iznimka iz prošlog kola, loše pokrivanje reketa pratilo nas je i došlo glave i u ovoj utakmici. Uz to, igra Žutih u napadu se oslanjala isključivo na individualne akcije, teške šuteve izdaleka, te beskonačna pimplanja balunom umjesto brze i dodavačke igre s kojom je Zadar postizao laka rješenja - poentiranje bi uslijedilo čim bi lopta krenula na vrtuljak po liniji 6,25.
Zadar je ekipa mnogo dobrih igrača, i bez Johnsona, Macure i Dixona njihova ex-Split petorka je bila i više nego dorasla zadatku. Promatrajući borbenog Stipčevića, nisam mogao ne osjetiti zavist prema zadarskom klubu. S druge strane, nakon što je Perić zakucao preko jednog našeg beka (a kad kažem preko, onda mislim doslovce preko), nisam se mogao ni zapitati zašto onako motiviranu partiju nismo od njega gledali u našem dresu prije play offa, u vremena kad smo se ponosili scorom 2-24. Na našoj strani je solidan nastup imala tek nekolicina igrača predvođena Štembergerom i Shannonom (iako su i oni imali svojih hitova večeras). Brine me Delaš, posljednjih je utakmica potpuno izgubljen, tu je tek tako da dres ne visi sam u zraku - izuzev one jedne blokade nije pokazao ništa osim nesigurnosti. Vrkić OK, Stipanović je imao težak posao protiv Gečevskog, no nije ni on na razini na koju smo navikli od njega. Poljaku su ispadali baluni iz ruke, Batina se trudio kao i uvijek, imao je par dobrih šuteva i nekako me njegovo samopouzdanje u kritičim trenutcima tješi za buduće dane. U globalu, bez da centarska linija napravi dobar posao, ovakve se utakmice ne mogu nikako dobiti, a naše četvorke i petice su u sanaderovoj banani sve otkako traje recesija. Ne želim oštro kritizirati mladog trenera Čizmića u njegovoj tek drugoj utakmici, jer to zaista ne bi bilo fer, no kad se nakon jako dobrog starta situacija počela raspadati, izostao je adekvatan odgovor s klupe i Žuti su isuviše lagano potonuli u prekratkom roku.
Što se tiče dijela utakmice koji pripada tribinama, Tornado je opet bio na razini svoje reputacije, navijali su fer i korektno i ja ih pozdravljam ovom prilikom. Nisu ni naši bili za bacit, za naše iseljenike u Zadar su priredili transparent "Godine prolaze - Andrija ostaje". Lijepa poruka za našeg vjernog kapetana.
Nepravedno bi bilo obrušiti se na Žute koji su se dobro držali, minus osam protiv Zadra je naša realnost. Utakmica za Zagrebom je za nas jedna od najvažnijih, ključna za prekidanje loše serije u koju smo upali nakon sjajnog starta. Za to se treba dobro spremiti, jer ako Žuti tu prokockaju dva boda, bojim se da ćemo do kraja sezone grcati u agoniji.

Split CO - Zadar 83:91
(23-23, 17-20, 16-27, 27-21)
Split CO: Štemberger 26, Vrkić 9, Delaš, Batina 7, Vlaić, Šarac, Batina 8, Poljak, Brun 8, Stipanović 7, Shannon 21, Grant 5, Radić
Zadar: Rančić 3, Perić 16, Stipčević 16, Dixon, Johnson, Prostran, Gečevski 16, Olivari, Ružić 6, Macura, Garnett 10, Ivanov 24




Evo sada i DRUGO MIŠLJENJE N.M.-a:

U posljednjoj ovogodišnjoj utakmici na Gripama, Zadar je ponajviše zahvaljujući lanjskim splitskim junacima došao do druge ovosezonske pobjede na Splitom. Nažalost, dogodile su se upravo one stvari koje je kolega Igor u najavi apostrofirao kao ključne, no krenimo redom.
Uz žal što Perić i Ivanov nisu dočekani većim pljeskom, vidjevši ih obojicu u plavim dresovima, nisam se mogao otrgnuti laganoj nostalgiji koja me obuzela u sjećanje na ne tako davne, nešto sretnije dane za Split CO i ne zapitati se gdje su stvari pošle ukrivo.
Nakon podbacivanja u kojem je bidan Muhvić zamalo nastradao, sa Bojkom i Batinom (zvuči skoro ka s Bogom i Batinom) u petorci, Split je krenuo po prekid crne serije koja se tada protezala na 5 utakmica.
I kako je počelo, slutilo je na dobro. Bolje reći, nije slutilo na loše – čvrsto u obrani, pokretljivo i dinamično u napadu (mada nisu bili realizirani – pogodite ko je prvi falio tricu). Šteta što je takav početak potrajao svega par minuta. Ubrzo Dejo pokazuje zašto je autor teksta toliko žalio za njime i uporno ponavljao da Zadar nije svjestan koga je kupio, a Splitova igra u napadu počinje dobivati karakteristične konture – šutni tricu dok ne uđe, o čemu svjedoči 1/6 za tricu već u prvih 6 minuta (do kraja ukupno čak 30!), individualni bljeskovi i silovanje baluna. Split u igri drži vrlo raspoloženi Štemberger koji je već dotad skupio 11 poena uz minimalnu potrošnju.
U obrani se loše rotira, Ivanov obično ostaje na Grantu kojeg s lakoćom rješava i trpa koševe kao Djed Mraz poklone u vreću; Stipanović ostaje na Stipčeviću (što bi, da je bilo prijenosa, zasigurno kolegi Slavku stvaralo probleme i rezultiralo kojom tricom „Stipanovića“) koji lakoćom probija i dijeli balune slobodnim igračima na koje se uporno kasnilo… uglavnom, puno mismatchova u kojima su redovito Zadrani ostajali u prednosti nad žutima tako da je 23-23 na kraju prve četvrtine zapravo izgledalo sasvim dobro.
Druga četvrtina donosi nastavak priče. Ivanova ima svugdi po parketu, najviše na podu, zbog čega se s pravom bunio, Čizmić puno rotira igrače tražeći pravo rješenje, ali zbog nemogućnosti da na centarskom dvojcu ima stalno Bojka uz Stipanovića, sve prolazi bez uspjeha jer nitko s klupe nije uspijevao pokrpati sve rupe u obrani. U napadu, Batina se dotad nikako nije mogao sastaviti sa šutom, Vrkić se iz razumljivog straha od povratka na klupu nije ni usuđivao odigrati nešto ozbiljnije, Stipanović je također bio vrlo neopasan, tako da su vukao „duo Š“ – Štemberger i Shannon, iako je potonji ispao stvarno smiješan kad mu je Stipčević lakoćom ukrao loptu na centru i povukao kontru. Da se ne stekne krivi utisak, zabio je Split 17 koševa, a ni Zadar se nije nešto pretjerano nazabijao, no dojam je da Zadrani puno puno puno lakše dolaze do koševa, za razliku od Splićana, koji muku muče da zabiju i iz neke poluizrađene šanse. No, opet, s nadom da će bit bolje i „samo“ -3, otišlo se na odmor.
Drugi dio donosi najlošiju splitsku četvrtinu večeras. Zadrani su ušli furiozno, predvođeni vrlo motiviranim Perićem. Četvrtinu su otvorili s 3-11, a ta 3 splitska koša su došla tek u 25. minuti utakmice kao plod prve odigrane akcije Splita, s glavom i repom. Tad se Shannon nakon bloka Stipanovića prvi put odlučuje (barem pokušati) na nešto lucidniji asist kojim pod košem pronalazi natrčalog Andriju koji vidi Bojka samog u kantunu za tricu kojom sam se ponadao da će nešto krenuti, ali uzalud.
Obrana je opet kao ementaler, Perić prolazi kroz nju kao Janica, coast-to-coastira kao da je na Route 66 i asistira i zakucava kako želi, a čitava zadarska ekipa s lakoćom rješava one napadačke situacije s kojima se Split mučio cijelu utakmicu. Dejo zabija uz dodatno, a Bojko kida svima živce nemilo trošeći ionako teško stečene balune. Ne vjerujući da Čizmić to nikako ne sankcionira, a brod tone i tone, zazivao sam u sebi nekakvu nevidljivu plesku ili intravensku injekciju Red Bulla igračima i treneru da ih malo trgne jer je Zadar bez neke velike igre sve više dizao prednost. Srećom, Split se budi iz hibernacije, igraju pressing i nakon par ukradenih baluna i brzih kontri stižu do pristojnog zaostatka i čak probude nekakvu nadu, no što to vrijedi kad se Zadar još brže i na sto puta lakši način opet vrati u igru.
Zadnja četvrtina je bila i najzanimljivija, Split se počeo vraćati, ali ostajao je dojam da na svaki naš teško zarađeni koš, oni daju dva lagana. To nagriza volju i ubija sav elan. Usprkos tome, Split se čak uspio i vratiti na -5 s dovoljno vremena do kraja za totalni preokret, digle su se tenzije, zaorilo se malo i sa splitske strane tribina, ali onda je na scenu stupio dobri stari Bojko. U napadu kojim smo se trbali skroz približit, u maniri vrhunskog quarterbacka, dodaje loptu točno u ruke Garnettu, Zadar daje koš u kontri, faul.. vamo tamo… i piši propalo... Zadnje dvi minute je priliku opet dobio i Delaš iako je samo dva dana prije toga na televiziji K5 Čizmić govorio kako nikako ne voli odgajat igrača u porazu jer time gube na samopouzdanju. Detalj: manje od minut do kraja, sve je jasno, a Čizmić se dere na Delaša kako da se postavi. 100% skupija od Piksija.
Zviždanje i skandiranje „Periću cigane“ iz zadnje četvrtine sam ocijenio kao najtužniji trenutak utakmice i u potpunosti osuđujem jer je krajnje licemjerno vrijeđati igrača kojemu se do prije par mjeseci s oduševljenjem pljeskalo i skandiralo. Slažem se s kolegom da je sto posto gušta ka nikad. Ali zašto mu zviždati kad prođe cijeli teren i položi ili zakuca preko Granta? Zar se treba ispričavati zbog toga? Ne, nego, bez obzira na kojoj strani bili, velike igrače treba pozdraviti pljeskom. A Hrvoje to zasigurno je.
Split ima velikih problema s onim što ga je krasilo lani, a to je čvrsta obrana krvavih koljena. Nema one agresivnosti, nema želje, nema trke, nema jedinstva, curi na sve strane, redovito ima netko sam na šutu, ispadamo nedopustivo prelako, a reket nam je ka riva, šeta se ko, kako i kuda želi. Šta se napada tiče, već ko zna koju utakmicu u nekoliko navrata primjećujem jednu stvarno nevjerojatnu stvar, a to je da nikoga, ali baš nikoga od žutih nema pod zadarskim košem. Svi stoje na, da se hrvatski izrazim, perimeteru i čekaju šta će se dogodit. Igra se svodi isključivo na individualne akcije i besciljno pimplanje baluna. Ne znan, valjda izgleda cool. Zadar iako desetkovan, ima klupu za poželit, a s druge strane, stalno imam dojam da nama netko fali u rosteru za rotaciju, da čekamo nekakvog Godota. A to nikad nije dobar osjećaj. Pogotovo kad se radi o Godotu. Znamo zašto.




Ko i kako:

Štemberger – velika partija, prava renesansa u usporedbi s izdanjem protiv Hemofarma. Brz i precizan u napadu, vrlo racionalan, a biser dana je bila ona druga trica s 8 metara i to jer je prošla ušla… a nije ni svaki dan petak. U obrani agresivan i pouzdan, jedno od njegovih najboljih izdanja.
Vrkić – bolji nego zadnji put, ali fali mu minuta, mora se oslobodit, mislim da ima velikog potencijala koji se tek treba oslobodit
Dellas – slabo i blijedo, a i minutaža na peci bokune, nikako se nije moga nosit s fizički puno jačima Dejom i Gečom, al bar ću zapamtit onu blokadu Ružiću
Batina – nije počea dobro, vrlo lako i nepovratno je ispada iz obrane, ni šut baš nije iša. Kasnije je diga obranu energetski za bar dvi razine, dobro je čuva Stipčevića, al nikako se nije moga nać sa šutom, nikako spojit dvi trice, čak i kad je sam na šutu
Poljak – iz poštovanja neću ništa napisat
Bojko – e on je danas malo na youtubeu gleda Dražena Petrovića pa se uživija i pomislija da može i on tako! Niti jedan, ali stvarno niti jedan iole ozbiljan pokušaj da se leđima odigra košu! Da citiram Milojka Pantića - skandalozno! Tom čovjeku je obitavalište redovito u najužem području oko linije 6.25. Ne brani skok, ispadaju mu baluni, a one prestrašne pokušaje asistencija neću ni analizirat. Čitam Čizmićevo viđenje njegovog učinka, pa se mislim kako on može bit 100 puta dio ekipe, ali kad već je dio onda nek pomaže, a ne odmaže. Preporučam upravi kluba da mu za Božić kupi DVD Dejana Ivanova pod imenom „Kako igrati četvorku“.
Stipanović – odlaskom Piksija ka da je otišlo i ono Andrijino srce, borbenost i hrabrost. Mislim, svi znamo kakve su mu tehničke sposobnosti i o tome nebi trošija riči, to ni nije cilj ove analize, ali fali one njegove smjelosti s kojom se bori i protiv i viših i kvalitetnijih centara. Netko je Andriji ilegalno implantira amigdale (područje mozga koje proizvodi strah), molim nek se krivac javi
Shannon – uz Štembergera najbolji igrač, samo nije on kriv šta mora igrat 48 minuta po utakmici pa je satran za bolje igrat obranu ili neki drugi biser
Grant – nikad nije lako vraćat se nakon ozljede u ekipu protiv Zadra, ali utopio se u sivilo.
U ovakvoj utakmici, mislim da su i pampersi s obje klupe zaslužili da dobiju priliku.

I za kraj zrno humora s tribina:
Na izlazu iz dvorane slučajno čujen jednog momka: „Brale, gledan danas, 1.8 na Zadar… ma triba san stavit sestru, kuću…“




Mislim da je momak zaslužio vaše pohvale, stvarno se potrudio, pa ćemo ga ubuduće zadužiti za domaće utakmice I ove slike su njegove...

AJMO ŽUTI ! ! ! !

ponedjeljak, 22.12.2008.

Jadranski derbi u 7

Dolazi Zadar na Gripe, a oni su tu redovno domaćini. Posljednja dva puta na Gripama su tukli Žuti, no ti doživljaji od prije pola sezone padaju u vodu budući da je pola tih igrača zamijenilo žuti dres plavim, tako da i to ide Zadranima u prilog. Amo probat nać neku nadu i za nas.

Ako je ikoji klub sada u banani, onda smo mi - no ni Zadar ne stoji sjajno. Ostali su bez trenera (iako je to u slučaju Ace Petrovića još i dobro za njih), izgubili su od Vojvodine, a mislim da ni Johnson ne igra. Dixon i Macura nisu igrali prošlu, tko zna zašto. Žuti tu imaju šansu pružiti otpor i možda, možda iznenaditi. Od Vojvodine smo valjda ipak - bolji. Zadrova klupa je inače duža od A1 autoceste, nama nedostaje Grant, a i pitanje je koliko se Čizmić dosada uspio "ustoličiti". Sve upućuje na to da će sutra vladati kaos na parketu, tko će se u tome snaći, tko zna. Kladionice drže negdje 2.1 na Splita i 1.8 na Zadra. No, s druge strane 1X je također 1.8... zrno utjehe za one koji se ravnaju po koeficijentima.

S obzirom na neke stvari u posljednje vrijeme, imam neki osjećaj da će Perić sutra dobiti salvu zvižduka, a imam osjećaj i da će on guštat ka prasac ako dobije Zadar. Sutra nam se dakle vraćaju na parket on, Ivanov, Garnett, Rančić i Macura kojeg nećemo nikad prižalit. Dejanu posebno dobro odgovaraju koševi na Gripama, tu se treba Brun iskazat i konačno spojit dvi dobre utakmice. Rančić i Garnett će u odsustvu Johnsona imati veću minutažu, Shannon i Štemberger će time bit na opakom testu, a od Stipana očekujemo da proba ukrotit tu njihovu centarsku liniju. Nakon one elementarne nepogode zvane Mačvan u subotu, mislim da Andrija jedva čeka iskalit frustracije. Dobro za nas.



Pozdravljam uoči utakmice Tornado s kojima ćemo pivat naše zajedničke božične "Mrzim cibonu".

subota, 20.12.2008.

Gorak poraz u Čizmićevom krštenju

Ovo je bila jedna od onih utakmica u kojoj se tragičan slijed često događa, ali uvijek ostavlja jednako razočaranje kad izađemo iz dvorane.Hemofarm je uklet za nas, redovito nam se izvlači iz prstiju i svaki put kad mislimo da će konačno kleknuti, uvijek u zadnjoj četvrtini preokrenu situaciju. Srbi nas redovito u zadnjih deset minuta poraze, novi trener redovito starta porazom, a kad Brun dobro igra, redovito gubimo. Tradicija je opet bila jača od nas.
Počelo je optimistično, Batina i Štemberger su podsjećali na dva psa puštena s lanca - ušli su u utakmicu grizući od početka. Nažalost po nas, Sinišina borbenost nije rezultirala plodom i prvo poluvrijeme je završio jako lošim šutem iz igre 1/8. Žuti su u početku kaskali mučeći se na momente s realizacijom, a tada se dogodilo najugodnije iznenađenje večeri u obliku samozatajnog Francuza. Brun je jednostavno počeo raditi one man show, tricama bacajući goste u očaj, bilo ga je u napadu i obrani, manje se osjećao nedostatak Granta nego što smo očekivali. On i Shannon dugo su nas držali u vodstvu i odbijali pokušaje Hemofarma da se približe. Na poluvremenu smo vodili 40:36, srpska momčad se sa vanjskim šutom nikako nije mogla sastati, u dvorani je vladala dobra atmosfera i sve je izgledalo optimistično. "Idila" je trajala još deset minuta i tada je sve otišlo u nepovrat. Bili smo nadskakani pod vlastitim obručem da to nisu istine. Hemofarm je koševe s lakoćom postizao iz reketa, obrana Žutih se raspadala kao Jugoslavija, uz mnogo trčanja i krpanja smo često imali više sreće nego pameti. Slab dojam se još i mogao popraviti u zadnjoj minuti kad definitivno prodajemo svaku šansu za povratak. Naime, nakon bezvezno provedenog napada, Mačvan zabija za 69:71.

U ovoj situaciji Split ima 22 sekunde do kraja sirene. Stipanović i Poljak imaju već 4 osobne, a Brun 3, zbog čega su nam produžetci postali veoma nepoželjna varijanta. Moje skromno mišljenje je da je ispravan plan za Splita bio dugi napad s razdrađenom akciju za tricu koja bi nam donijela pobjedu - umjesto toga, Shannon nasilu upošljava Batinu koji 12 sekunda prije kraja iz ne baš povoljne situacije potpuno promašuje temu - prelomni trenutak utakmice bio je krajnje traljavo proveden. Na stranu nestrpljenje obojice igrača, nastranu silovanje u situaciji kada imamo vremena, zapitajmo se što bi se dogodilo i da je Batina pogodio šut - Žuti bi poveli 72:71, što bi dalo Hemofarmu još 12 sekunda da sa skromnom dvicom osvoje oba boda na gostovanju na Gripama. Moje mišljenje je da je Čizmić tu napravio grešku, pozivam vas da date svoje mišljenje. Kako bilo da bilo, Fortuna se okrutno poigrala s nama, Pavković je promašio slobodno bacanje, Žuti su odmah pokrenuli posljednji napad sa sedam sekunda na satu: Shannon je izbjegavao pokušaje gostiju da naprave prekršaj, a zbog novih pravila oni su bili primorani na malo diskretnije pokušaje fauliranja nego što smo navikli. Eddie upošljava Sinišu koji upućuje dugu tricu. Dok je lopta išla prema spasonosnom košu, osjetio se reski muk u dvorani, a ne bih pogriješio ako kažem da je to bio vremenski najduži šut koji sam ikad vidio. Lopta se odbijala nekoliko puta u obruču i krajnje bezobrazno izašla vanka, kao da sva nesreća u utakmici nije bila dovoljna. Siniša je još tri minute stajao lišen volje za životom dok se nije vratio, pokušao opet pogoditi iako je parket ostao prazan i nabio loptu na kraju. Ovo je boljelo.


Brun je bio najbolji igrač, slijedi ga Shannon, iako je imao zaista bisernih pimplanja s balunom koji su vodili nikud. Vrkić i Batina su ostavili neloš dojam, ako ne računate Batinin "potez dana" u zadnjoj minuti, Štemberger je malo popravio dojam u drugom poluvremenu na račun borbenosti, imao je i par dobrih ulaza pod koš, iako je njegova efikasnost ostala loša što se tiče poentiranja. Delaš je odigrao jako blijedu utakmicu daleko ispod svoje razine.

Između treće i zadnje četvrtine skupina navijača je podigla transparent "Piksi hvala". Dvorana je prokomentirala i Oćašićev izbor muzike - pustio je u jednom momentu "Nije u šoldima sve".

Split CO - Hemofarm STADA 69:72
(15-16, 25-20, 16-17, 13-19)
Split CO: Štemberger 10, Vrkić 8, Delaš 3, Batina 8, Vlaić, Šarac, Poljak, Brun 14, Stipanović 6, Shannon 20, Radić
Hemofarm STADA: Pavković 9, Despotović, Joksimović 10, Božović 6, Marković 4, Savović 6, Krstović 9, Mačvan 21, Petrović, Borisov, Obrenović, Marjanović 5

Prvi skakač Splita bio je Stipanović s 6, nakon njega Brun, Štemberger i Batina s 4 uhvaćene lopte. Eddie je imao 6 asista ali i 6 izgubljenih. Split je nadskakan 26:33.

Zaista mi je žao Čizmića koji je startao ovakvim porazom. Hemofarm je objektivno zaista jača ekipa, brojčano rezultat nije loš, ali sve to pada u vodu kad se sjetimo da smo im konačno mogli stavit soli na rep...



A šteta i za Bruna da je njegov preporod prošao bez rezultata.



A sada DRUGO MIŠLJENJE N.M.-a:

U prvoj utakmici postpiksijevske ere, u napetoj završnici Split CO je zamalo skinija skalp drugoplasiranoj ekipi NLB Lige, vršačkom Hemofarmu. Ipak, gosti su slavili 69:72.

Prvu četvrtinu je obilježila igra s puno grešaka s obje strane, šta se zbog vrlo mirne atmosfere na parketu pripisuje manjku koncentracije, a ne nekakvin ludim obranama i pressinzima. Split je dobro otvorija utakmicu, Stipanović je u napadu malo „pokaza zube“ Marjanoviću i u tom periodu smo bili ravnopravni. Tad Čizmić mijenja obranu na zonu, a reket Splita postaje šetalište koje omogućuje fine kombinacije iz kojih su visoki igrači Hemofarma vrlo lagano dolazili do zicera koje nisu jednako lagano i realiziran i od većeg rezultatskog zaostatka Splićane spašava samo puka sreća. Kod Štembergera je bila vidljiva velika želja da se nakon suspenzije vrati u velikom stilu, ali to je pokaziva na potpuno krivi način – puno brzih trica, soliranja i zadržavanja baluna čime su napadi Splita postajali statični, a Hemofarmu raslo obrambeno samopouzdanje.
Tad umisto Delaša ulazi Bojko i radi ono šta kao najbolje zna a dogodi se svake prestupne – pogađa tricu i dvicu, pa onda pri rezultatu Split preko 3 trice Bojka i jedne Shannona čini seriju 12-0 i diže malobrojnu publiku na noge i tjera trenera gostiju na time-out.
Split je bija u igri samo zbog šuta za 3, a ne dobre obrane jer su u toj fazi imali „više sriće nego pameti“. Praktički svaki Hemofarmov napad je ima glavu i rep i svaki je završava vrlo izglednom situacijom za koš. Poroznost splitske obrane najbolje oslikava i situacija kad je Hemofarm vrlo lagano poentira čak i kad im je preostala samo sekunda do kraja napada uz balun sa strane. S druge strane, pomogli su i Splitu s dosta početničkih grešaka i relativno jeftinih turnovera. Al nije da se bunimo J +4 za Split na poluvremenu.
Treća četvrtina je donijela rovovsku igru iz koje nijedna ekipa nije ostvarila prednost. Donijela je i buđenje Mačvana koje će se kasnije pokazat presudno, ali zahvaljujući nešto više momčadskoj igri Splita u zadnji period se ulazi za +3 za domaće.
Zadnja četvrtina donosi preokret zahavljujući sjajnom Mačvanu koji je uredno trpa u koš balune iz reketa koji bi stigli kao plod ili dobre akcije ili grešaka splitske obrane, a i uvatija je nekoliko skokova u napadu što ide na dušu splitksoj obrani čiji su visoki igrači (Brun) vrlo slabo branili skok. S druge strane, Splitovi napadi su najčešće završavali prekršajima Hemofarma Da je bar koji balun uša za akciju „+1“ ko zna kako bi završilo, ovako se splićanima osvetilo vrlo loše izvođenje slobodnih bacanja (samo 7/15) pa su gosti polako stigli a onda i prestigli splitsku prednost. Ima je Split i napad za pobjedu pri 69-67, ali gube balun, a onda i nedopustivo ostavljaju Mačvana i Božovića da sami skaču u napadu i jednostavno polažu i slobodnim bacanjima dovedu Hemofarm do pobjede.
Ima Štemberger i tricu za produžetak, ali treba je bolje to rješit jer je šutnija s 4-5 sekunde do kraja. Balun je bija unutra, pa iscurija… i uklopija se u Štembergerovu užasnu šutersku večer.
Tako je Hemofarm doša do pobjede iako je bija zreo za poraz i donija još jednu pobjedu srpskoj školi i filozofiji košarke. Osim sjajnog 19-godišnjeg Mačvana, niko se nije od gostiju nije nazabija koševa, ali su pokazali zajedništvo i homogenost kojim su bez velike igre došli do pobjede. Teške – ali ipak pobjede.

Ko i kako:

Štemberger – prenervozan, željan igre i dokazivanja, tako iskusan igrač mora znat granicu toga, konačnih 0/9 za tricu dovoljno govori iako bi mu većina to oprostila da je ušla ona zadnja. Tek u drugom dijelu je preusmjerija tu energiju za razigravanje ekipe, šta je solidno odradija, kasnije je i malo krenija šut
Vrkić – solidna minutaža (konačno!) šta nije bija dojam jer je nekako bija nevidljiv na terenu. Dobar napadački, solidno i obrambeno, ali vidi se da mu fali minutaže i samopouzdanja
Murrio – dobro je otvorija, kasnije se izgubija, ali samo nek igra i nek se ne boji, iako još uvijek pati od nekih dječjih bolesti, zna naivno izgubit balun (blokada s leđa) ili zakomplicirat sebi situaciju, ali to su greške zbog manjka iskustva. Recept: dobro trenirat, dobivat minute, igrat i gradit samopouzdanje i razvoj će normalno teć – nije uzalud među 12 FIBA-inih najperspektivnijih mladih igrača Europe.
Poljo – dva ishitrena šuta u prvom dijelu u prvih 5-6 sekundi napada. Osim toga, za svoje minute i godine, prolazno, ništa posebno.
Bojko – ovo je jedna od 2 utakmice da mu je išlo, iznimka, nikako ne pravilo. Mislin, svaka čast, ali nije to to. Uostalom, šta reć za formalno-pravnu četvorku koju u 13 utakmica (ili barem 5 domaćih) još nisan vidija da je odigra leđima košu, a ima tricu 16/59… slabo gradi skok, spore reakcije, smisao život istrčat iz bloka i šutnit tricu… I Ivanov je zna (bolje) pogodit tricu, al centarska tehnika mu je bila školska. Nije to dobro
Stipanović – dobro krenija protiv puno višeg Marjanovića, ali vrlo brzo sta. Obrambeno solidan, ali cilu utakmicu bez one svoje poznate srčanosti i borbenosti 150%
Shannon – od svih Splitovih minusa on je bija najmanji minus. Dobar i precizan u napadu, fino je razigrava, ali u prvom dijelu je zna predugo pimplat s balunom i dovest ekipu situaciju di dodaje prvi balun na 5-6 sekundi do kraja napada. Energetski se previše potrošija u napadu na razigravanje. Kad krene u solo organizaciju, čak i pod pressingom ne rješava se baluna nego forsira, a svi ostali samo stoje na svojim pozicijama i čekaju da vide šta će učinit. Obrambeno nenametljiv, bez velike energije i želje

P.S. što je vidljivo i iz navedenog, sa samo 7 igrača se ne može dobit Hemofarma – pa čak i u izdanju nedostojnom mjesta na tablici NLB Lige



AJMO ŽUTI ! ! ! !

srijeda, 17.12.2008.

Čizmić novi kormilar Splita

Teo Čizmić je danas postavljen za novog trenera prve ekipe. Ovom prilikom ga pozdravljamo i želimo mu sreću u radu, da mu njegova promocija na jednu od najužarenijih klupa uopće ostane u dobrom sjećanju.

Naravno, ja osobno bih radije nekog superiskusnog i stručnog trenera s imenom koje dobija utakmice, no preko noći je to nemoguća misija. Ako već početnik treba zasjesti na klupu, onda mi je drago da je to Teo Čizmić. Njega poznamo kao dobra čovjeka, korektnog, s ljubavi prema klubu. I u ono nesritnje Skelinovo doba on je bio jedna oaza pozitivnosti u svlačionici. Zaslužio je šansu. On je Jugoplastičar, a kad netko takav sudjeluje aktivno u radu kluba, to nam je uvijek drago. Sa Splitom je već osvojio naslov prvaka Europe kao igrač, da vidimo što može kao trener. Čizma, pokaži što znaš!

AJMO ŽUTI ! ! ! !

utorak, 16.12.2008.

Navlače se tmasti oblaci

Kao što već vjerojatno znate, Slobodan Subotić Piksi danas je obznanio svoju ostavku igračima KK Splita. Kao razlog navodi da klub nije ispoštovao dogovor o osiguranju financijskih uvjeta za adekvatan rad.

Ne mogu opisati koliko žalim za ovom odlukom, kao i prvi put kad se odlučio na odlazak, još za vrijeme Skansijeve strahovlade. Pljesak koji mu je publika davala govori dosta - Vox populi, vox dei. Piksi nam u dotu ostavlja velikog Andriju Stipanovića, ostavlja nam dobre uspomene iz prošle dvije sezone u kojima smo se nakon dugo vremena tukli pošteno za Zadrom i Cibonom, postali viceprvaci, ostavlja nam publiku koja se vratila na tribine. Ostavlja nam i smjernice za sve buduće trenere, i te dva važna diteta splitskog kluba koje je doveo na trenerske puteve, Tea Čizmića i Damira Tvrdića (takav nastavak karijere njima dvojici i dolikuje). Piksi je bio gentleman, stručnjak i Trener (sa velikim T). Najbolji trener kojeg smo imali nakon 2001. i Repeše. Jedini koji je vodio Splita u tri sezone. Piksi, hvala ti na svemu što si nam dao, što si se uvatio uopće posla u klubu, što si posao dobro obavljao, i što si bio fer i korektan. Ostat ćeš nam u dobrom pamćenju.

subota, 13.12.2008.

Žute ponovno pobijedile

U zadnje vrijeme nam Žute uvijek priušte dobru vijest za desert nakon utakmice muških, sada su ostvarile pobjedu nad curama iz Imotskog.

Split - Rhea Imotski 89:61
(24:21, 19:6, 17:6, 29:18)
ŽKK Split: Šustić 9, Buzov 7, Pažanin 6, Bogdanović, Giljanović, Zovko 14, Periša 9, Parunov 14, Kardum, Domljanović 4, Paladin 4, Škara 22

Nije loše, ha? Već se veselim play-offu. AJMO ŽUTE!

Razočaranje u Sloveniji

Žuti su jako loše prošli u Domžalama - poraz 89:72 ne samo da je velika pljuskama našem oduševljenju koje je zavladalo nakon što smo ne tako davno još uvijek uživali u onim trima vezanim pobjedama. Naši se protiv slovenskih gospodara dna tablice nisu mogli nositi ni u kojem elementu igre, ni u šutu, ni u obrani, ni u skoku ni u razigranosti. Fenjeraš Helios je poharao našu famoznu obranu gore od Partizana!!! Svi su se utopili u sivilu, po učinku blijedi poput duhova. Vrkić, Shannon i Batina su koliko vidim iz statistike bili solidni; no enigma je učinak ostatka ekipe, svi su odigrali ispod svojih mogučnosti, čak je ni Delaš po prvi put ove sezone nije uspio dati svoj obol, a i Stipan je bio malo anemičan u napadu, iako jest navukao na sebe dosta prekršaja. Grant je igrao tek osam minuta zbog ozljede. Izostanak njega i Štembergera jest olakotna okolnost, ali ovo je već treći poraz u nizu, protiv jedine ekipe koju smo u dosadašnjim NLB avanturama dočekivali s osmjehom. Brun ni protiv njih nije našao sebe. Iduće kolo se vraća Siniša i tada više nema opravdanja. Ovo je jako loše za moral, sad sve zavisi o tome koliko je dišpeta u našima i hoće li Stipan i Piksi izvest svoju motivacijsku magiju. A to nam sad doista treba. Po prvi put pišem članak lišen optimističnog tješenja, ovaj poraz nam nije trebao.

Helios Domžale - Split CO 89:72
(24:18, 28:16, 21:28, 16:10)
Helios Domžale: Janža 4, Zalokar, Petrovič 2, Zagorc 4, Krušič 12, Žerak 7, Močnik 5, Lashkevich 11, Todorović 2, Škrlec, Jacobson 15, Snow 27
Split CO: Vrkić 13, Delaš 3, Batina 15, Vlaić, Šarac 2, Poljak, Brun 5, Stipanović 5, Shannon 22, Grant 7

subota, 06.12.2008.

Žute ostvarile treću stotku!

Splićanke su na gostovanju u Otočcu ostvarile pobjedu 70:103 nakon fantastičnog drugog poluvremena. Mobitel mi se malo čudno ponaša, pa mi je nestala poruka sa strijelcima, koliko se sjećam išlo je Šustić 2, Buzov 24, Škara 18, Zovko 8, Pažanin neki tinejdžerski broj - dalje neka netko nadopuni, meni se možda i opet ukaže poruka :)

Split - Partizan 60:70

Mislim da, barem po mom mišljenju, za nas u košarci postoji samo jedna stvar koja je možda tužnija od poraza od cigone, a to je poraz od Partizana. Partizan je naš drevni rival, što bi rekli Englezi "nemesis" iz bivše Jugo lige. Nažalost, ovaj klub nas je još jednom isprašio u regionalnoj ligi...

Partizan igra u sjajnoj formi, to je iznimno snažna ekipa jako duge klupe - od Žutih se očekivalo samo da odigraju srčano braneći Gripe, a to su i napravili. Naši momci su se trudili, pružili sjajan otpor gostujućoj ekipi. Igrali su žustru obranu, što se vidjelo već na startu utakmice, kad je Partizan izgubio četiri posjeda zaredom - na našu žalost, ta obrana ipak se pokazala slabom protiv Partizanove tranzicije. Neke su se greške stalno događale, a fizički dominantan Partizan čiji su igrači izrazito viši od naših na momente se poigravao s nama. Ili je gubio lopte, ili se poigravao, trećega nije bilo. Sve u svemu, primili smo 70 poena protiv Partizana, što i nije tako loše.

Ono što je loše, je napad. Ona ista 4 bonus napada na startu nismo iskoristili. Shannon i Grant su bili u teškoj komi, njihova igra se svodila veći dio utakmice na princip "glavom kroz zid". U ovom slučaju kroz Partizanovu unutarnju liniju, što je rezultiralo činjenicom da su nam kojekakvi košarkaški nepismeni klauni kalibra Slavko Vraneš lipili banane kako su god stigli. U igri su nas držali Batina i Brun koji su pružili dobru i borbenu utakmicu. Batina nas je vežući nekoliko teških trica dovodio na korak do izjednačenja, no nažalost Štemberger je previše nedostajao. Shannon je dobio četvrtu osobnu u trećoj četvrtini, ulazi mali Šarac i ošla kola nizbrdo - ne krivim momka ništa, previše je za očekivat da odma protiv Partizana počne čuda radit kad se utakmica lomi. Vrkić je bio samopouzdan, Delaš je pružio jako srčanu i jako lukavu partiju s čak osam skokova (a vidili ste koje su to mrcine ovi Srbi). Stipanović je bio zagušen protivničkom visinom, a imao je i polovičnu minutažu, budući da smo dobar dio utakmice igrali u niskoj postavi tražeći izlaz u mobilnosti i šutevima - ipak, ne možete očekivati da dobijate utakmicu u kojoj ste popili 11 blokada.

Utakmica je bila napeta, dobra, hvala Žutima što su zaista pošteno oznojili dres, i na tome im treba zapljeskati. Psihički je ovo bio težak susret, ali nisu odmah položili oružje nego su i bez Siniše odradili dobar posao u obrani. Najbolji strijelci su bili Batina sa 14 i Brun sa 12, ako ništa radujmo se njihovom solidnom nastupu.


AJMO ŽUTI ! ! ! !

srijeda, 03.12.2008.

Smolić uzvraća udarac

G. Smolić pokazuje da njegovi čelični živci ipak još uvijek nisu preboljeli navodnu uvredu koju mu je trener Splita nanio. U najnovijem članku obrušava se na Piksija zbog načina na koji je ovaj potjerao kamermana sa svog time-outa.

Sporno je to što je Piksi prvo zamolio snimateljsku ekipu da se udalje, a buduci da ga ovi nisu poslusali nego su unijeli mikrofon skroz u Piksijev osobni prostor, zaprijetio im je batinama.

Nesumnjivo je g.Smolić u pravu - kakav bi to bio trener koji u kratkome time-outu barem 20 sekunda ne odvoji na diplomatske pregovore s lokalnim tonskim snimateljima i kamermanima, lijepo ih uvjeravajući da se udalje jer njihovo ophođenje nije pristojno. Zar to nije obicaj u košarci, da timeout pocne poboljsavanjem bilateralnih odnosa sa snimateljskom ekipom, pa na kraju, zadnjih 10 sekunda ostane malo vremena i za igrače?

A bi li g. Smolić isto reagirao da sam recimo ja upao na timeout sa diktafonom, pa me Piksi potjera?

Što je Piksi učinio, dobro je učinio - a ekipa za snimanje je dobro prošla da nisu imali posla sa pravim živcem kalibra Aco Petrović, Dražen Anzulović ili da im pak Batina nije slomio mikrofon preko kolina. Pa Piksi je bia fin, to šta se ovi prave gluvi sami su krivo.

G.Smoliću, idite pisati izvještaje sa pazara. To vas ide. Ovakvo sitnodušje je previše za ovako malu sredinu. Nekoć davno je Slobodna bila ozbiljan list, sad je postala prostor za osobne obračune... toliko o novinarstvu.