Pregled posta

Zadar još jednom bolji na Gripama

Iako su Žuti pružali jako dobar otpor u prvom poluvremenu, Zadrani su protutnjali Gripama pobjedom 83:91. Nažalost, izgleda da od naše proslavljenje obrane s početka sezone nije izgleda ostalo ništa, a neke bolne lekcije iz poraza od Hemofarma nisu se naučile. Obrana je bila nekoordinirana, bez komunikacije i razumijevanja, zona je često kasnila u pokrivanju prostora, rotacije u obrani su vodile ka jako poraznim epilozima. Čini se da Mačvan nije bio iznimka iz prošlog kola, loše pokrivanje reketa pratilo nas je i došlo glave i u ovoj utakmici. Uz to, igra Žutih u napadu se oslanjala isključivo na individualne akcije, teške šuteve izdaleka, te beskonačna pimplanja balunom umjesto brze i dodavačke igre s kojom je Zadar postizao laka rješenja - poentiranje bi uslijedilo čim bi lopta krenula na vrtuljak po liniji 6,25.
Zadar je ekipa mnogo dobrih igrača, i bez Johnsona, Macure i Dixona njihova ex-Split petorka je bila i više nego dorasla zadatku. Promatrajući borbenog Stipčevića, nisam mogao ne osjetiti zavist prema zadarskom klubu. S druge strane, nakon što je Perić zakucao preko jednog našeg beka (a kad kažem preko, onda mislim doslovce preko), nisam se mogao ni zapitati zašto onako motiviranu partiju nismo od njega gledali u našem dresu prije play offa, u vremena kad smo se ponosili scorom 2-24. Na našoj strani je solidan nastup imala tek nekolicina igrača predvođena Štembergerom i Shannonom (iako su i oni imali svojih hitova večeras). Brine me Delaš, posljednjih je utakmica potpuno izgubljen, tu je tek tako da dres ne visi sam u zraku - izuzev one jedne blokade nije pokazao ništa osim nesigurnosti. Vrkić OK, Stipanović je imao težak posao protiv Gečevskog, no nije ni on na razini na koju smo navikli od njega. Poljaku su ispadali baluni iz ruke, Batina se trudio kao i uvijek, imao je par dobrih šuteva i nekako me njegovo samopouzdanje u kritičim trenutcima tješi za buduće dane. U globalu, bez da centarska linija napravi dobar posao, ovakve se utakmice ne mogu nikako dobiti, a naše četvorke i petice su u sanaderovoj banani sve otkako traje recesija. Ne želim oštro kritizirati mladog trenera Čizmića u njegovoj tek drugoj utakmici, jer to zaista ne bi bilo fer, no kad se nakon jako dobrog starta situacija počela raspadati, izostao je adekvatan odgovor s klupe i Žuti su isuviše lagano potonuli u prekratkom roku.
Što se tiče dijela utakmice koji pripada tribinama, Tornado je opet bio na razini svoje reputacije, navijali su fer i korektno i ja ih pozdravljam ovom prilikom. Nisu ni naši bili za bacit, za naše iseljenike u Zadar su priredili transparent "Godine prolaze - Andrija ostaje". Lijepa poruka za našeg vjernog kapetana.
Nepravedno bi bilo obrušiti se na Žute koji su se dobro držali, minus osam protiv Zadra je naša realnost. Utakmica za Zagrebom je za nas jedna od najvažnijih, ključna za prekidanje loše serije u koju smo upali nakon sjajnog starta. Za to se treba dobro spremiti, jer ako Žuti tu prokockaju dva boda, bojim se da ćemo do kraja sezone grcati u agoniji.

Split CO - Zadar 83:91
(23-23, 17-20, 16-27, 27-21)
Split CO: Štemberger 26, Vrkić 9, Delaš, Batina 7, Vlaić, Šarac, Batina 8, Poljak, Brun 8, Stipanović 7, Shannon 21, Grant 5, Radić
Zadar: Rančić 3, Perić 16, Stipčević 16, Dixon, Johnson, Prostran, Gečevski 16, Olivari, Ružić 6, Macura, Garnett 10, Ivanov 24




Evo sada i DRUGO MIŠLJENJE N.M.-a:

U posljednjoj ovogodišnjoj utakmici na Gripama, Zadar je ponajviše zahvaljujući lanjskim splitskim junacima došao do druge ovosezonske pobjede na Splitom. Nažalost, dogodile su se upravo one stvari koje je kolega Igor u najavi apostrofirao kao ključne, no krenimo redom.
Uz žal što Perić i Ivanov nisu dočekani većim pljeskom, vidjevši ih obojicu u plavim dresovima, nisam se mogao otrgnuti laganoj nostalgiji koja me obuzela u sjećanje na ne tako davne, nešto sretnije dane za Split CO i ne zapitati se gdje su stvari pošle ukrivo.
Nakon podbacivanja u kojem je bidan Muhvić zamalo nastradao, sa Bojkom i Batinom (zvuči skoro ka s Bogom i Batinom) u petorci, Split je krenuo po prekid crne serije koja se tada protezala na 5 utakmica.
I kako je počelo, slutilo je na dobro. Bolje reći, nije slutilo na loše – čvrsto u obrani, pokretljivo i dinamično u napadu (mada nisu bili realizirani – pogodite ko je prvi falio tricu). Šteta što je takav početak potrajao svega par minuta. Ubrzo Dejo pokazuje zašto je autor teksta toliko žalio za njime i uporno ponavljao da Zadar nije svjestan koga je kupio, a Splitova igra u napadu počinje dobivati karakteristične konture – šutni tricu dok ne uđe, o čemu svjedoči 1/6 za tricu već u prvih 6 minuta (do kraja ukupno čak 30!), individualni bljeskovi i silovanje baluna. Split u igri drži vrlo raspoloženi Štemberger koji je već dotad skupio 11 poena uz minimalnu potrošnju.
U obrani se loše rotira, Ivanov obično ostaje na Grantu kojeg s lakoćom rješava i trpa koševe kao Djed Mraz poklone u vreću; Stipanović ostaje na Stipčeviću (što bi, da je bilo prijenosa, zasigurno kolegi Slavku stvaralo probleme i rezultiralo kojom tricom „Stipanovića“) koji lakoćom probija i dijeli balune slobodnim igračima na koje se uporno kasnilo… uglavnom, puno mismatchova u kojima su redovito Zadrani ostajali u prednosti nad žutima tako da je 23-23 na kraju prve četvrtine zapravo izgledalo sasvim dobro.
Druga četvrtina donosi nastavak priče. Ivanova ima svugdi po parketu, najviše na podu, zbog čega se s pravom bunio, Čizmić puno rotira igrače tražeći pravo rješenje, ali zbog nemogućnosti da na centarskom dvojcu ima stalno Bojka uz Stipanovića, sve prolazi bez uspjeha jer nitko s klupe nije uspijevao pokrpati sve rupe u obrani. U napadu, Batina se dotad nikako nije mogao sastaviti sa šutom, Vrkić se iz razumljivog straha od povratka na klupu nije ni usuđivao odigrati nešto ozbiljnije, Stipanović je također bio vrlo neopasan, tako da su vukao „duo Š“ – Štemberger i Shannon, iako je potonji ispao stvarno smiješan kad mu je Stipčević lakoćom ukrao loptu na centru i povukao kontru. Da se ne stekne krivi utisak, zabio je Split 17 koševa, a ni Zadar se nije nešto pretjerano nazabijao, no dojam je da Zadrani puno puno puno lakše dolaze do koševa, za razliku od Splićana, koji muku muče da zabiju i iz neke poluizrađene šanse. No, opet, s nadom da će bit bolje i „samo“ -3, otišlo se na odmor.
Drugi dio donosi najlošiju splitsku četvrtinu večeras. Zadrani su ušli furiozno, predvođeni vrlo motiviranim Perićem. Četvrtinu su otvorili s 3-11, a ta 3 splitska koša su došla tek u 25. minuti utakmice kao plod prve odigrane akcije Splita, s glavom i repom. Tad se Shannon nakon bloka Stipanovića prvi put odlučuje (barem pokušati) na nešto lucidniji asist kojim pod košem pronalazi natrčalog Andriju koji vidi Bojka samog u kantunu za tricu kojom sam se ponadao da će nešto krenuti, ali uzalud.
Obrana je opet kao ementaler, Perić prolazi kroz nju kao Janica, coast-to-coastira kao da je na Route 66 i asistira i zakucava kako želi, a čitava zadarska ekipa s lakoćom rješava one napadačke situacije s kojima se Split mučio cijelu utakmicu. Dejo zabija uz dodatno, a Bojko kida svima živce nemilo trošeći ionako teško stečene balune. Ne vjerujući da Čizmić to nikako ne sankcionira, a brod tone i tone, zazivao sam u sebi nekakvu nevidljivu plesku ili intravensku injekciju Red Bulla igračima i treneru da ih malo trgne jer je Zadar bez neke velike igre sve više dizao prednost. Srećom, Split se budi iz hibernacije, igraju pressing i nakon par ukradenih baluna i brzih kontri stižu do pristojnog zaostatka i čak probude nekakvu nadu, no što to vrijedi kad se Zadar još brže i na sto puta lakši način opet vrati u igru.
Zadnja četvrtina je bila i najzanimljivija, Split se počeo vraćati, ali ostajao je dojam da na svaki naš teško zarađeni koš, oni daju dva lagana. To nagriza volju i ubija sav elan. Usprkos tome, Split se čak uspio i vratiti na -5 s dovoljno vremena do kraja za totalni preokret, digle su se tenzije, zaorilo se malo i sa splitske strane tribina, ali onda je na scenu stupio dobri stari Bojko. U napadu kojim smo se trbali skroz približit, u maniri vrhunskog quarterbacka, dodaje loptu točno u ruke Garnettu, Zadar daje koš u kontri, faul.. vamo tamo… i piši propalo... Zadnje dvi minute je priliku opet dobio i Delaš iako je samo dva dana prije toga na televiziji K5 Čizmić govorio kako nikako ne voli odgajat igrača u porazu jer time gube na samopouzdanju. Detalj: manje od minut do kraja, sve je jasno, a Čizmić se dere na Delaša kako da se postavi. 100% skupija od Piksija.
Zviždanje i skandiranje „Periću cigane“ iz zadnje četvrtine sam ocijenio kao najtužniji trenutak utakmice i u potpunosti osuđujem jer je krajnje licemjerno vrijeđati igrača kojemu se do prije par mjeseci s oduševljenjem pljeskalo i skandiralo. Slažem se s kolegom da je sto posto gušta ka nikad. Ali zašto mu zviždati kad prođe cijeli teren i položi ili zakuca preko Granta? Zar se treba ispričavati zbog toga? Ne, nego, bez obzira na kojoj strani bili, velike igrače treba pozdraviti pljeskom. A Hrvoje to zasigurno je.
Split ima velikih problema s onim što ga je krasilo lani, a to je čvrsta obrana krvavih koljena. Nema one agresivnosti, nema želje, nema trke, nema jedinstva, curi na sve strane, redovito ima netko sam na šutu, ispadamo nedopustivo prelako, a reket nam je ka riva, šeta se ko, kako i kuda želi. Šta se napada tiče, već ko zna koju utakmicu u nekoliko navrata primjećujem jednu stvarno nevjerojatnu stvar, a to je da nikoga, ali baš nikoga od žutih nema pod zadarskim košem. Svi stoje na, da se hrvatski izrazim, perimeteru i čekaju šta će se dogodit. Igra se svodi isključivo na individualne akcije i besciljno pimplanje baluna. Ne znan, valjda izgleda cool. Zadar iako desetkovan, ima klupu za poželit, a s druge strane, stalno imam dojam da nama netko fali u rosteru za rotaciju, da čekamo nekakvog Godota. A to nikad nije dobar osjećaj. Pogotovo kad se radi o Godotu. Znamo zašto.




Ko i kako:

Štemberger – velika partija, prava renesansa u usporedbi s izdanjem protiv Hemofarma. Brz i precizan u napadu, vrlo racionalan, a biser dana je bila ona druga trica s 8 metara i to jer je prošla ušla… a nije ni svaki dan petak. U obrani agresivan i pouzdan, jedno od njegovih najboljih izdanja.
Vrkić – bolji nego zadnji put, ali fali mu minuta, mora se oslobodit, mislim da ima velikog potencijala koji se tek treba oslobodit
Dellas – slabo i blijedo, a i minutaža na peci bokune, nikako se nije moga nosit s fizički puno jačima Dejom i Gečom, al bar ću zapamtit onu blokadu Ružiću
Batina – nije počea dobro, vrlo lako i nepovratno je ispada iz obrane, ni šut baš nije iša. Kasnije je diga obranu energetski za bar dvi razine, dobro je čuva Stipčevića, al nikako se nije moga nać sa šutom, nikako spojit dvi trice, čak i kad je sam na šutu
Poljak – iz poštovanja neću ništa napisat
Bojko – e on je danas malo na youtubeu gleda Dražena Petrovića pa se uživija i pomislija da može i on tako! Niti jedan, ali stvarno niti jedan iole ozbiljan pokušaj da se leđima odigra košu! Da citiram Milojka Pantića - skandalozno! Tom čovjeku je obitavalište redovito u najužem području oko linije 6.25. Ne brani skok, ispadaju mu baluni, a one prestrašne pokušaje asistencija neću ni analizirat. Čitam Čizmićevo viđenje njegovog učinka, pa se mislim kako on može bit 100 puta dio ekipe, ali kad već je dio onda nek pomaže, a ne odmaže. Preporučam upravi kluba da mu za Božić kupi DVD Dejana Ivanova pod imenom „Kako igrati četvorku“.
Stipanović – odlaskom Piksija ka da je otišlo i ono Andrijino srce, borbenost i hrabrost. Mislim, svi znamo kakve su mu tehničke sposobnosti i o tome nebi trošija riči, to ni nije cilj ove analize, ali fali one njegove smjelosti s kojom se bori i protiv i viših i kvalitetnijih centara. Netko je Andriji ilegalno implantira amigdale (područje mozga koje proizvodi strah), molim nek se krivac javi
Shannon – uz Štembergera najbolji igrač, samo nije on kriv šta mora igrat 48 minuta po utakmici pa je satran za bolje igrat obranu ili neki drugi biser
Grant – nikad nije lako vraćat se nakon ozljede u ekipu protiv Zadra, ali utopio se u sivilo.
U ovakvoj utakmici, mislim da su i pampersi s obje klupe zaslužili da dobiju priliku.

I za kraj zrno humora s tribina:
Na izlazu iz dvorane slučajno čujen jednog momka: „Brale, gledan danas, 1.8 na Zadar… ma triba san stavit sestru, kuću…“




Mislim da je momak zaslužio vaše pohvale, stvarno se potrudio, pa ćemo ga ubuduće zadužiti za domaće utakmice I ove slike su njegove...

AJMO ŽUTI ! ! ! !

Post je objavljen 24.12.2008. u 00:51 sati.