subota, 13.05.2006.
3. bolnički dnevnik No3
|
vrišt vrišt vrišt...
nisam spavala.. točnije, jesam malo jer mi je bilo strašno loše, pa kad spavam onda je malo manje strašno loše... onda je zvonio mobitel. da je bio biloko drugi vjerujem da bi ga ubila telefonskim putem. al ovako... eh... pa nisam spavala ostatak noći, pa sam povraćala na prazan želudac, a to je tek strašno :) al doooobro da se ne žalim nije sve toliko strašno, koliko ja imam malo potrebu da se žalim.. zapravo jučer mi nisu dali injekciju protiv mučnine, jer sam alergična na taj uobičajeni lijek, a zamjenski su mi dali kad sam ga tražila. dali bi mi ga i sad al neću. neeeeeećuuuuuuuuuuuu. oću domaaaaa. al samo još par dana, tj u ponedjeljak izlazim... jupijej. bla, zašto još tipkam? samo kenjam... dosadno mi valjda. čekam tri sata. a tek je 7,30... a terapiju moram primit, a braunila ko zna jel još vrijedi.. a blaaaaaaaaa. nadam se da ste vi koji čitate zdravi, dobri i veseli, i da ćete lijepo iskoristiti ovaj sunčan dan :* EDIT: za kraj dana moram primjetiti da je uspješniji nego što sam slutila da će biti. nije mi muka, posjete su mnogo ugodno prošle. u toku sam ;) ne izlazim u ponedjeljak.. nego sutra i to poslije terapije, i tako... prilično dobro. e da, braunila vrijedi, i sestra je rekla da misli da će i sutra biti okej, sreća u nesreći. :) i tako... mama stiže sutra, da odradimo još par idiličnih dana kad ne ljutimo jedna drugu i to... najs. laku noć... |