ponedjeljak, 05.12.2005.
Nisam odavno, pa da počnem s jednom pjesmicom...
Line on your face don't bother me Down in my chair when you dance over me I can't help myself I've got to see you again Late in the night when I'm all alone And I look at the clock and I know you're not home I can't help myself I've got to see you again I could almost go there Just to watch you be seen I could almost go there Just to live in a dream But no I won't go for any of those reasons To not touch your skin is not why I sing I can't help myself I've got to see you again I could almost go there.... No I won't go to share you with them But oh even though I know where you've been I can't help myself I've got to see you again A zapravo, nemam šta pisati... Dobro sam.. Na momente mi se učini da nisam, al to je samo to prokleto iscrpljivanje... znam da si ne smijem to raditi, al ne znam drugacije.... U nekakvom praznom hodu u ovim danima, kog je prilicno malo.... svakakve misli mi se motaju po glavi... i sama sebe nerviram koliko malo mi treba od nekog super dobrog raspoloženja, do nekih najdubljih crnjaka... mogu mislit kako je tek ljudima oko mene... :( nije da se zalim.... ovih dana sam pricala s nekim divnim ljudima... nemam baš riječi kojima bi opisala to... osim da je to ono što me drži, i što mi treba... smijeha najviše, naravno... lajt motivi i tako to... eh da... događaj dana: učila sam matematiku (ne, nije to taj, to je samo popratna radnja, i glavni krivac) stavila sam kuhati pire krumpir, dakle, pun lonac vode i krumpiri... kad sam se sjetila da sam to stavila, vode vise nije bilo, a krumpiri.... hm, dal je ono crno uopce ikada moglo biti krumpir? ne znam.... u svakom slucaju, ja nisam sposobna za ikakve normalne zivotne situacije ovih dana. funkcije, limesi, derivacije... ufff... :* |