ponedjeljak, 31.10.2005.
...anđeli...
|
dobila sam danas paket od Jednog Anđela... skupila je anđele u svim oblicima, pazljivo ih smjestila u preslatku kutiju, i poslala meni... strateški sam ih rasporedila po sobi.. i uzajamno ćemo se čuvati :) ..."pričam anđelima, liče mi na bebe"...
ostala sam sasvim bez teksta na tu gestu... nešto predivno... P.S. imam novu frizuru ;) |
nedjelja, 30.10.2005.
..ne volim nedjelje.. :)
|
-Ej, cao...kako si..jel smetam? -(odgovor) -..onda, kako je prošla utakmica?... o, boze, ali ja ne podnosim nogomet, ne zanima me to... NE zanima. izluđena prošlotjednim boravkom u kući...pokušala sam danas prošetati malo. loš izbor. sasvim. ok, izašla sam iz kuće, al sam sad uuuumorna i opet imam temperaturu. jebeš ovakav život... al nema veze. dobro sam, nisam preživčana, ljuta, jadna. okej je. |
petak, 28.10.2005.
jučer je bio bolji dan :)
|
al eto, nije no ovaj puno lošiji.
jučer je bio ono baš... "aj fil gud tananana" dan! ako ikad više kažem da mi je najdraža tehnika olovka i slične crtačke tehnike, ne slušajte me, lažem :) miris terpentina i uljanih boja ništa ne može zamijeniti! :) a ni ruke umazane do laktova, ma šta laktova, ramena!!! :) dakle, slikam, i mama je presretna :) ponekad mi se čini da slikanje zanemarujem samo zato što je ona toliko uživljena u to. i što mi preotme svaku sliku :( naime, već godinama si slikam sliku za sobu, i uvijek nekako ta slika završi negdje drugo, tako sad u dnevnom boravku vise 4 slike namijenjene sobi, a gdje su ostale ne smijem ni pitati :) al ok, to mi je jučer iznimno podiglo raspoloženje, u tom je bit :) toliko o tome :) pauza zračenja za vikend, ou jes :) Vedrana, je, dean je kreten, al i rory malo glupasta, i baš mi je super šta ga je žena ostavila, nek pati kad ne zna šta oće :)) a slikarka i fudbaler...khm, ona je čula da isto on ne zna šta oće pa je izrekla nešto tipa "šta sam si ja umišljala" LOL. aham, slikala je suncokrete danas. šta da pričam, ofucan scenarij :))))))) svaka sličnost...je, slučajna ofskroz :D i samo da se zna, ja NISAM slikala suncokrete, bar ne jučer, ni danas :) ofucano. ou jes. |
srijeda, 26.10.2005.
...
|
danas u sapunjači Nogometaš Slikarici poklonio suncokret.
i jedinoj meni to bilo smiješno?! :)) inače sve po "starom" rekoše mi da su mi stavili više terapija, al manje doze, da ne bude jačih nuspojava... razmišljam što bi tek bilo da ih nisu tako rasporedili.. :/ dani prolaze, ja spavam i patim, al bar prolaze :) :* |
petak, 21.10.2005.
kako..
|
On bi htio da sve bude kao prije?!
a ja ne znam šta trebam napraviti... Trenutno je "kao prije", ne vidimo se, ne čujemo se, sve je super, svakom svoj život, po zasluzi ili ne, neću u detalje. Ni to mu ne odgovara. Možda ja ne znam šta je bilo prije.. Možda On to ne zna. Previše toga se tu ne zna.. A ja OPET zaključujem da On nema pojma šta hoće... a moja mama zaključila da On odrasta... Pitala sam je, kako, kad mi se čini da ovo odrastanje ide unatrag.. "e pa odrasta, taj dio ti se zove pubertet!!" aha, a to znam... |
utorak, 18.10.2005.
...opet tornjevi tuku, na svetog Luku...
|
još jedno lice koje je zaključilo da je to "sasvim atipično" sa neopisivim izrazom čuđenja... mi nije baš trebalo...
da.. oni nisu imali takav slučaj..nisu sigurni što bi trebalo raditi... eto.. još uvijek se nadam da će smisliti nešto..i napraviti nešto.. i da će to nešto biti efikasno... mogu se praviti da mi je sve ok.. mogu se smješkati, zezati i sve to skupa.. al sve manje.. i sve brže pucam. i jako brzo me stvari mogu iznervirati.. i hoću da se Netko ili Nešto što povlači konce, prestane igrati samnom. nije zabavno, jednostavno nije. *hvala na komentarima podrške...* |
petak, 07.10.2005.
|
da te pitam o ljubavi, citirao bi sonet. ali nikad nisi gledao u zenu i bio potpuno ranjiv. da ne znas nikoga tko je ravan njenim ocima. kao da je bog spustio andela na zemlju samo za tebe. koja ce te spasiti pakla. ne znas kako je to biti njen andeo. voljeti je. proci s njom sve. i rak. ne znas kako je spavati u stolici 2 mjeseca u bolnici jer doktori vide u tvojim ocima da se vrijeme posjeta ne odnosi na tebe. ne znas sto je pravi gubitak. to se dogada samo kad nesto volis vise od sebe. sumnjam da si ikad ikoga toliko volio..." bez nekih posebnih razloga, i skrivenih motiva... bio mi lijep tekst.. nemam pojma otkud je, nasla sam ga na jednom forumu... |
ponedjeljak, 03.10.2005.
mhm
|
daklem, ja najveci optimist na svitu, dizen ruke od toga, bar na neko vrime...
i samo jos cekam da me zgazi bundeva ko glavnog lika iz onog tamo nekog filma... mjesec je... da kazem "ne tako dobar oktobar"..ne vridi, jos je gori... ajd..prvi..ajd, vijesti iz bolnice... i probudim se ja tako ovog treceg dana doticnog mjeseca... naravno proklinjuci ustajanje... palim komp, vec po navici... OP... srusili se Prozori.. zivcana na kvadrat.. odem na faks... trci u banku, u banci pet redova nadobudnih studenata s njihovim upisninama, a ja placam opet istu upisninu za istu godinu, ko i prethodne dvi... ajd, odustanem od cekanja, da ne zakasnim na upis, ipak..prvi dan je, ajd nemojmo kasniti... ne zakasnim, nego jos i cekam.. dodje Teta Iz Referade... sa hrpom papira i novim indeksima... popunjavanje indeksa... aha.. prvi, preskocim stranicu... ajmo, novi... i njega isto zeznem... teta mi se smilovala i rekla da ga nosim doma ispuniti kad se smirim... a ne da nema sanse da se smirim, nego grizem brate... odem na kavu... u jedan kafic... ta ekipa ode na rucak, ou jes, idem do drugih u drugi, i najzad s trecima u treci... a u Trecem... iz zvucnika "o kako tuznih ljubavi ima..." ma nemoj, brate, nisam primjetila, da mi nabijes to na nos jos malo?... opet na faks... uvodna predavanja po treci put... pjenim se vec... gadi mi se to slusati, nerviraju me nadobudni i euforicni ljudi... Od Mure pa do Morave neka me svi zaborave... Ocu da me bundeva pregazi. |
nedjelja, 02.10.2005.
...ovo se ne događa...
|
ili se ipak događa... a mene OPET niko ništa ne pita...
ja sam samo prokleti statist vlastitog života... ajd preživila sam što me priličan broj ljudi zaboravio jučer/danas... al idiotkinja... umjesto da pustim ovaj rođendan u miru da prođe, nadajući se da će mi nova godina života zasjeniti ovu prethodnu, i da će napokon nešto krenuti nabolje... otvorim inbox "službenog e-maila" .... 1 new message... nisam uopće trebala razmišljati tko mi piše... nitko nije do kraja isključio Hodgkina...citološki punktirati leziju ako to ikako bude moguće... ou jes... potonule sve su lađice... šta će mi život uopće kad je ovakav?!?!............. nek ide sve lepo... u neku stvar! |
subota, 01.10.2005.
:)
|
I tako...
Izađemo sinoć nas nekoliko... Da dočekamo Ovaj Još Jedan U Nizu... A plejlista u kafiću takva da je pošten čovjek iz kupusa ne bi izvadio... ...ja od rođendana, pa do rođendana, čekam samo poziv tvoj... makar prazne riječi, bit će dovoljne da znam...... Hm, a zašto bi ja uopće očekivala da on zna kad mi je rođendan... No dobro, zato je nastavila još kriminalnija pjesma... ..ti nemaš prava na mene, ti si ih imao stotine, na tvome krilu su spavale...a ja sam samo... Baš lijepo.. ALI nek je meni sretan i ovaj dvajsprvi pa šta bude.. Ljubim i zahvaljujem svima koji su dosad čestitali, a i koji će odsad, jel... pozdraf ;) |