...Rijeci nikad nisu bile moje igracke, cesce se igram bojama...Ali pokusavam si slozit nekakvu cjelinu u glavi, a misli se otimaju. Sve je vise nalik na neki san nego na ista drugo...
Jos otkad sam saznala za Taj Koncert dio mene je odbijao vjerovati u to, dok se drugi najiskrenije nadao da ce sve ispasti bas onako kako treba.. splet okolnosti mi nije dopustio da uzivam u pripremama i odbrojavam dane kako treba, do zadnjeg je bilo upitno hocu li se stvarno pojaviti na Gripama, al nekako mislim da nitko nije sumnjao u to.. :)
S obzirom da sam poprilicno nova u OptimiSTima, najveca zelja mi je bila vidjeti sve Njih na okupu. I ljudi...prekrasno ste izgledali :)
Nekoliko dana prije koncerta, u Djoletovom smijeru krenulo je jedno pisamce satkano od najiskrenijih zelja i osjecaja. Na njega nismo dobili ni slova odgovora... Zasto? Ne pitam se sad, cini mi se da je bilo bolje tako... Dan prije koncerta stupili smo s Njim u vezu.. detaljni dogovori uslijedili su sutra... s malo rijeci i neizmjerno mnogo zaprepastenja dogovoren je Susret.. Od tog trena vise ne znam sta je to bilo? Ah, da pa ucestvujemo u bajkama... ne u bajkama, u Jednoj Predivnoj Bajci.. okupili smo se, dakle, u Podrumu, i zazelenili kako nam i prilici i kako su svi vec na to navikli :) oko 17 sati ulazi Djole... Nastala je opca zbunjenost :)
Sat vremena nam nije bilo dosta da shvatimo da se to stvarno dogadja.. Sad bi mi trebao netko jako objektivan da slozi nekakvu pricu o tome, a mislim da u tom razdoblju tamo nije bilo takvih, svi smo bili toliko uzbudjeni da jos uvijek ne znamo sta je to bilo :) u svakom slucaju proslo je ko za cas :) Najdrazeg Gosta ponudili smo domacim prosekom... urucili mu par pokloncica.. Gibonnijeve CD-ove i kao dodatak njima, Ricnik dalmatinskih rici i izraza :)
Djole se cinio jako dobro raspolozen i opusten, ispricao nam je neke pricice i dogadjaje onako kako samo on to zna :) Ma... slika se ne da opisati... OptimiSTi...mali...veliki..nerodjeni...o, da.. zna ona beba gdje je bila, ne morate mi vjerovati, ali ja znam da zna :)... svi mi okupljeni oko njega, kao nagrada za sve ove godine... Poklon za deseti rodjendan? Bolje nije moglo...
Oko 18 sati vec lagano pocinje panika... „Djole, zakasnices...“ iako svi dobro znamo da koncerti nikad ne pocinju bez njega :) ispratili smo Ga iz Podruma, i u manjim i vecim grupicama se uputili prema Gripama.. Policija posvud... „samo da odrade svoj posao“ prolijetalo mi je kroz glavu... usli smo u dvoranu. Od tog trena sam imala jako cudan osjecaj. Da nisam u Splitu! Jednostavno nisam mogla vjerovati da se takvo nesto dogadja... 20:30 koncert jos ne pocinje... kazu, vani je uzasna guzva.. ajd da pricekamo da udju... rijeke ljudi su se samo slile unutra.. mi smo vec posteno zauzeli svoje mjesto na tribinama, i igrali se nasim lampicama, i kojekakvim svijetlecim rekvizitima :) Pocinje... dogadja se... sve je u redu... Devedesete?! Prvi sok te veceri :) publika...zborno pjevanje... jako dobro uigran zbor, nismo ni sumnjali...Neko to od gore vidi sve? Rece Djole da je Taj Neko tu vece bio specijalan gost, i red je da je bio.. ...neke bistrine se nepovratno mute? O da, ali nasa Carolija nikad... pjesma za pjesmom,.. prica za pricom... Osjecali smo se poprilicno vazno te veceri :) neupuceni dio publike je pitao zasto se bas Nama stalno obracao... Ne vrijedi objasnjavati..
Zivot je more... nasa mala himna... Polako se gubim medju svim pjesmama... Ratnik paorskog srca... Jos jedno veliko iznenadjenje... „jer su se carevi igrali rata... zao mi konja...“
Samo da rata ne bude? Ne, jos ne vjerujem... Provincijalka otpjevana na mobilni... Jel se samo meni cinilo da publika uopce nije disala za vrijeme tog poziva? :) Zvijezde su se neprestano spustale u publiku.... ne, pjesme su izvlacile zvijezde iz publike... Lepa protina kci ih je najvise izmamila.. Ma nek se sruci..Jednom su sadili lipu...sta da pricam...reci bi sve pokvarile.......... Vasa..D-moll..Svirajte mi jesen stize...........Baby blue..sorry morala sam..iako sam si obecala da nista takvo vise u zivotu necu napravit... sto bi reko djole...obeco sam al jebesga...Miholjsko leto...opet ista prica ko i sa Baby blue... lose utice na mene i tacka... slovenska me slomila jos samo malčicko,onako kako samo ona to moze... i sve to u nasem gradu nakon 14 godina... Cirkus je prebrzo produzio dalje... Nismo se ni okrenuli, vec su prosla cetiri sata... Svjetla su se popalila i pokazala one nase grceve na licu.. one dobro poznate, blesave osmjehe... Na izlazu mi prilazi sasvim nepoznata cura... „znas..nije ti bas pametno biti medju ovoliko ljudi...“ ma idi lutko lepa, ti znas sta je meni pametno... Ono me spasilo :) a sve drugo... sve drugo ce doci na svoje...
Djole je nesto pomaknuo u ovom gradu, a nasa srca vratio na mjesto...
Majstore, hvala ti na toj Caroliji...
Nama preostaje da se i dalje medjusobno stipamo i pitamo jesmo li sve to sanjali...
Nekimapreostaje da zale sto nisu bili... neki su bili tamo a da ni ne znaju da su bili... ih bolje da prestanem, inace cu opet napisati nesto sto ni ja za dva dana necu razumjeti...