Uspavana kisa
ponedjeljak, 06.10.2008.
Samo naša,ljubičasta ljubav..
Osluškujem kapi kiše dok mokrim tragom ostavljaju stihove po oluku stare,tople kuće,Ljubičaste nijane,pomiješane sa jesenjim lišćem plove mislima noseći miris tvoje kose,snene razbarušene na postelji svilenoj i zgužvanoj.U ušima mi odjekuje naš smijeh,dok se jesenjim žutim bojama gađamo u parku naše mladosti.Ah,da si tu..
Sjećas li se boje one jeseni,kada si mi ljubičasti san u kose zamrsio,opijen požudom i slatkom tajnom,što neki,ljubav zovu.Da dragi,ova jesen je nevjerovatno ista..Možda zato što se,još uvijek volimo,možda zato što je svaka jesen romantično snena,u očima povučenih ljudi,koji uživaju u beskrajnim sitnicama.
Voljela bih,da opet,bacamo lišće ka suncu kasnom,da poljupci odjekuju klupama praznim,punivši ih ljubavlju,za parove nove.Znam da hoćemo,znam da želimo...znam da ljubav je ništa,naspram tvojih koraka...naspram tebe...naspram nas...
Ja te doista volim...
