Žene

četvrtak, 16.05.2024.

..uživaju u dodiru.
Uvijek iznova otkrivaju
svoje tijelo
njegovo tijelo
svoje tijelo
obično pamte madeže ko meridijane
nekog boljeg svijeta
i sklonije su povjerovati
zagrljaju za bezveze
slučajnom dodiru
nego onom šlatanju uz sudoper

one se nikada ne osjećaju
dovoljno lijepim
dovoljno poželjnim
dovoljno
pa se često uspoređuju
a svako uspoređivanje znamo,
vodi u gorčinu

one vole razgovarati
nekada samo klepeću jezikom
da bi čule vlastiti glas
u sobi punoj one teške i tmaste
muške tišine

one očekuju nadrealno
a to očekivanje ih čini nesretnima
a nesreća ih nikada ili rijetko prikuje uz krevet
od nesreće ih svrbe tabani
obično tada dugo hodaju šumom ili uz more


puno objašnjavam ovih dana
al čudno mi je kada kažem
mi, žene
jer ja sam pouzdana ko lukovičasti ljiljan
jer ću se od neljubavi
zakotrljati ko borovnica
jer imam sitne plave dlačice po srcu
poput male breskve
koje mi kao antene pokazuju
gdje, kada i kako se podati do zadnje kosti


20240513-081514

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.