Naša je živa

utorak, 09.04.2024.

Danas je bio baš neki dobar dan.
Iako mi je ranom zorom
Polica iz ormarića razbila lavabo.
U 6 trokutića raznih veličina.


Najprije sam ujutro na štandu vidjela prodavačicu za koju smo svi mislili da je umrla.
Bila je u crnini. Ali živa.
Stajala je jutros pored upaljenih svijeća.
Prekrižila sam je u mislima i prošla pored nje sretnih očiju.
Umrla je neka druga, crvenokosa, koja prodaje samo vikendom. Žao mi je.
Al naša, koju znamo, je živa.

Deda sa štakama nije mi prošao ususret.
Nadam se da će sutra.

Poslije me moja H. zvala na videopoziv 5 puta.
Nije to bio razgovor kako ga zamišljamo.
Više onako gledanje i slanje poljubaca.
Zjenice koje se šire na ekranu.

Pognuto stablo od prošle velike oluje
Razlistalo se u velikom klanjanju.
Životu.
Zahvalno.


20240409-165954

I na kraju, najava povišice.
Sve neke lijepe stvari.

I da, više se ne mažem.
Izgledam si tako svježije i mlađe.

Poslala sam onoj mojoj Francuskinji čestitku.
Sad bi trebala imati 90.
Nadam se da se čestitka neće vratiti.
I da će me nazvati da opet po francuskom brbljamo.
Pozivati me da je dođem posjetiti na Azurnu.
06210 Mandelieu la Napoule.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.