Pametne i mirisne glave

nedjelja, 27.03.2022.

Uvijek dođe to neko vrijeme
Kad volim da mi spavaju u zagrljaju
Prvi, drugi, treći, četvrta
A najbolje svi odjednom
Mirišim im kose cijelu noć
Tu im na tjemenu ima mirisa
Trave, zemlje, pohanog kruha, nekog divljeg cvijeća
A nasred malih dlanova pulsiraju
Naživo uhvaćene zvijezde

Kradem, kradem te rupice na obrazima
Te bljeskove bezbrižnosti u očima
To lagano vođenje lopte
To brzo padanje u plač i smijeh
Te tragove malih suza koje se suše
Brže od zemlje i pločnika
To pričanje u snu
Te bisere koje prosipaju radosno
U dane

"The reason then angels can fly, is because they take themselves lightly",
G.K.Chersterton


Stariji priča mlađem kako je bilo na sistematskom pregledu. Upozori ga:
- Gledat će ti pišu, pa se značajno smiju.
Na sistematskom idući dan, mlađi pita doktoricu:
- Pa kad ćeš mi onda gledat pišu?

Spremamo sobu.
Kažem kao ljuto: baku od pet banki tjerate da se saginje.
Pet banki, kažu, opaaaa!!!
( misleć naravno, da imam 5 banaka, a ne da sam nešto stara)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.