Peti prosinački
subota, 05.12.2020.Lišena svih glupih, neostvarljivih zamisli..Ane?
Takav je bio moj dan.
Ujutro sam kupovala slatkiše za dječicu,
filcane nikolinske čizme i piceka za sutra
Srela frenda koji je odmah preuzeo moje vrećice
( ne zbog slatkiša)
Pa me otpratio doma, lijepo, s noge na nogu, u šetnji,
pričajući krepko i spoznajno
o životu, ljudskoj naravi, ženama, muškarcima.
Kad priča o mojoj prijateljici koju je nedavno upoznao, vidim oduševljenje,
vidim blistavost zjenica,
i to me grije.
Lucidna, kaže.
I visprena, dodajem.
I jako lijepa.
Pri mojoj ogradi još si kažemo
da zaslužujemo Svemir
I da nas je baš lako voljeti
Pa sa smješkom pođem rezati grančice breze
I zlatiti ih sprejem,
vezati mašne i po njima pikati gumene bonbone
Pisati pisma četiri, svakom posebno
Jer Nikola ih sve vidi sa Nebesa
I sve o njima zna
Navečer razgovor
Čuva si curicu, jer mu je bivša vani
Mene to odmah prebaci
Ajde molim te Tell it like it is
Velika sam i spasila sam već gomilu brakova
Vidjela muške kako se doslovce
Pile po pola jer me ne žele izgubiti
Jer se ne žele ničega odreći
A nikog ne možeš ni na što prisiliti
I ja odvezat ću te ko brod iz svoga srca
Samo ne pričaj o ljubavi, nedostajanju
Kad ne znaš točno što je to
Možda nekaj za jesti
Smirujem se tijestom
Pirovo brašno i lanene sjemenke
Ruke mi upadaju u tu mekoću podatnu
Iz koje ću postupno
izvajati kruh u obliku vijenčića
Pa ispeći
Da cijeli moj dom zamiriši
Na toplinu, nježnost
Ljubav i razumijevanje
Koje si dugujem
Koje si predugo već dugujem
komentiraj (8) * ispiši * #