Šteta i sanacije
utorak, 16.04.2019.
Znam. Mislit ćete, ko o čemu, Vrancuskinja o Notre Dame.
Plakala sam jučer i slušala Ave Mariu.
Danas..danas se ja osjećam ko Notre Dame.
Znam. Neprilična poredba.
Ja ću se, naime, rekonstruirati sama.
I može pametnjaković Freš trubit o krizi srednjih kolko oće, al ja vidim velke promjene u svom fizičkom izgledu zaistač. Nagle promjene.
Jučer s frendom, pričamo o nekim slatkim ljubavnim dogodovštinama, a frend blebne:
" Koji si ti negdje komad bila!" BILA. Rekao je BILA. Iskolačila sam oči, stala nasred ceste s rukama na bokovima, u šoku totalnom.
" Ajme, jesam blesav!", konstatirao je potuljeno i povukao me na rinzol, da još takva stara i ne izginem.
Gle, čovjek je dvije godine mlađi. I iskren je, ne povlađuje, zato mi je prijatelj.
" Prije nekih 5 mjeseci znaš, dobila si neke bore..", pokuša mi objasniti.
Pet mjeseci. NEKE bore.
Ispada da se hvatam za riječ.
Mada da, uvijek sam se i hvatala.
Ostatak večeri proveli smo uz Velebitsko u lokalnoj birtiji. Morala sam te, NEKE bore, utopit u pivi. Da ne mislim na njih radeći grimase, Mona Lisa's i Mini Mouse face.
A ne znam, možda mi je pao tonus lica. Žene će znat o čemu zborim. Izgledam nekad ko melankolični buldog. Al mlađi.
Blokirana sam naime, još uvijek, imam veliku ratu kredita, te shodno tome, nemam love za skuplju i kvalitetniju preparativnu kozmetiku.
( bogati, duhoviti i vitalni udovci imaju tu, s lijeve strane moju e-mail adresu..pa..samo hrabro, dečki! )
Druga je mogućnost, da je to od stresa, brige, konstantne borbe i povrh toga tuge. Ko začin.
Vele neki da se unatoč svemu super držim.
Ta rečenica nije točna i ebeno me plaši.
Treće isto nije isključeno: nakon dvije i nešto godina, počela sam se pažljivije gledati u ogledalo.
Opalim na poslu par spontiš selfija.
Da vidimo mi to.
Ajme ajme. To više nemreš ni retuširat pa na fejs. Gotovo mi je.
Sad će mi se počet dizat i žene.
Pa neću tako. Neću i gotovo.
Odem poslije posla u Douglas i isprobavam korektore za podočnjake. Ok..pa kupim i svjetleći primer i korektor.
Nije baba nikad bila cicija.
To da saniramo počinjenu štetu izvana.
Teta u parfumeriji ničim izazvana, veli da ona ima 57 godina.
" Ajde mi pogodite kolko imam ja", riskiram.
Skinem očale i namjestim se.
Luuđaakinja krejzi.
Veli teta: "nešto manje, jel?"
Pogledam je u nevjerici. NEŠTOO manje.
" Dobro, pa nije valjda više?", sad ona u nevjerici.
Bože dragi.
Bože moj, Bože moj predragi.
Daj mi znak, prosvijetli me, može i primerom, učini nešto.
Naposljetku sam kupila i kokosovo ulje.
Takoc.
Štetu iznutra saniram vitaminima, tonikom za željezo, pa i redovitim vježbanjem.
No nedovoljno, očito.
Zato molim, ne rastužujte me i ne nasmijavajte isuviše.
Imajte obzira.
Ipak sam ja BILA komad!#:-(( :-O
Da nisam tašta, sad bi dobili jedan od tih otužnih selfija melankoličnog buldoga.
Mastifa, ok. Kako vam drago.
Ovak vam dam frišku figu.
( osim gore spomenutim dečkima, idem videt jel se ko javio..)
komentiraj (24) * ispiši * #
