Peti travanj
petak, 05.04.2019.Idem sad maloprije doma. Uprtila 4 ( slovima četiriii, buum!) teške vrećice spize za vikend. Kadli ispred mene se stvori neki čovjek i veli on meni razigrano: - Gospođo, dobar dan!
-Je, velim ja.
Obukla čizmice s visokom petom, pa gravitiram i nije mi do spike.
- Znate, taj vam muž nije niš vredan!, nastavi, pokazujuć' na moje vrećice.
- I nije, otpovrnem. Hitno si moram nać ljubavnika.
Iza mene je ostao smijeh i vjerojatno upitan pogled.
Možda sam mu samo trebala uvalit vrećice i narediti kam da ih nosi.
Ovaj peti u travnju uvijek mi je poseban dan.
Možda se do navečer i udam, ko zna.
Zvao me prijepodne frend, moja prva ljubav.
Znamo da se šmekamo i smjehovi nam se oduvijek lijepo isprepliću.
Živi daleko, oženjen je i sretan, sa dvoje djece.
Imamo super priču koju vam jednom moram ispričati.
Al ne vjerujem da ćemo se ikad više vidjeti.
Vrijeme juri i vremena nema.
Poslije njega jedan bivši. U kojeg sam bila zacopana strašno i tri mjeseca jecala kad sam ga ostavila.
- Vani pada led. Pravi grad. Kak ti misliš da ja sad idem doma? Trep trep.
- Možeš me to i lijepo pitati, kaže on.
Nakon toga sine sunce ko blesavo. Izdajnički baš. Onako, kao da maloprije nije bio armagedon.
Zove on ponovno.
- Vidiš, sunce sam ti poslao!
Kaj sve muški mogu izmisliti da ne moraju ništa raditi, čudo jedno!
(Ožene se, odu u drugu zemlju, ubiju se, umru..il samo podjebavaju u prolazu)
Ni vune ni sira, kak bi rekli naši stari.
https://youtu.be/ttZH8agd3Uc
Kategorija: crni humor
komentiraj (12) * ispiši * #