Kad san prvi put doša ovde, slika san i stavija par slika rijeke Kongo. Sa Kinshasanske strane. Vidili ste na šta to liči. I još san mora pazit da me ne vidu kad slikajen.  E, na drugoj strani je skroz druga i priča. Puno slobodnije, veselije, življe je na ovoj strani. Uklapa se nekako u komparativnu sliku između dva Konga. I tija bi van malo pokazat kako to izgleda sa druge strane. Brazzavillske. U "Nedemokratskome" Kongu. 
Ne znan šta bi van prije opisiva, rijeku, plažu (dobro, uvjetno nazvano, ali ipak je pješčana), kamenje, ljude, ugođaj, brzace, male slapove... Sve nekako vuče na svoju stranu. Sve to ima neki svoj posebni ugođaj. I sama rijeka, isprid nog ti pari tako mirna, pitoma, smirena, a tamo malo dalje jaki brzaci oru i nosu sve prid sobon. I brdo bi makli.  Kontrast na neki neobičan način.  Kamenje... Ogromni blokovi, tako lipo zaobljeni i obrađeni, di koji od njih pari ka da ga je pravi meštar klesa. Ima i kamenja sa "očima". A salbun je finiji od najfinijega kvarcnog salbuna šta teče u onu uru od stakla. Ma sve skupa, ka da je sa nikoga drugoga svita. 
A kraj ove plaže se uliva i jedna druga manja rijeka, pritoka Konga. Zaboravija san ime. Nije baš ni tako mala, a ovde donosi puno vode. I malo prije nego se ulije u Kongo, stvara savršeni prizor sa puno malih slapova. 
 Inače, ta je plaža i cilo to područje nekad bilo glavno gradsko izletište, sa restoranima, treasama, sve je bilo uređeno. Ma koji Monte Karlo, kažu da je pola grada znalo bit tu. A danas... od svega toga osta je jedino ovi portal, ka ulaz u neku zamišljenu zemlju, oazu mira, sriće i blagostanja. A i iza njega sunce pomalo zalazi...
 Znan, ne more se na sliku doživit niti mali dil toga ciloga ugođaja. Ali barem da tako vidite šta je s druge strane rijeke. Nisan se moga odlučit samo za par slika, jer ne znan koje bi odabra. A i ovako mi se čini da ih je malo. Možete ih vidit i ovde. Zato, ovi put ću van stavit malo više slik, pa vi gledajte samo one koje su van lipe... 
|
